Vozila: pitanja i odgovori, stranica 15 od 15

Vozač ne sme upravljati vozilom na način koji omogućava naginjanje van vozila ili vožnju na spoljnim delovima vozila ili na priključcima za izvođenje radova.

Lice koje se nagne kroz prozor ili se vozi na spoljnim delovima vozila (stepeniku, braniku, krovu) ili na traktorskom priključku može da padne ili da udari u drugo vozilo, stub ili granu. Vozač zato mora da pazi da se to ne dešava dok vozi. Izuzetak su radnici koji se, zbog posla, voze na ugrađenoj platformi za stajanje sa držačima.

Otvaranje prozora je dozvoljeno, kao i korišćenje uređaja za komunikaciju bez upotrebe ruku, jer vozač tada obe ruke drži na upravljaču.

Lica se smeju prevoziti na spoljnim delovima vozila samo ako je na vozilu ugrađena platforma za stajanje i držači i ako ta lica obavljaju poslove svog radnog mesta u vezi s namenom vozila.

To je izuzetak od zabrane vožnje na spoljnim delovima vozila. Odnosi se, na primer, na radnike komunalne službe koji se voze na zadnjem delu kamiona za smeće, na vatrogasce ili radnike elektrodistribucije. Oba uslova moraju biti ispunjena istovremeno, a vozilo tada ne sme ići brže od 30 km/h.

Nedostatak mesta u kabini, zaštitne kacige ili vozačka dozvola tih lica nisu uslov za ovakav prevoz.

Kada se lica prevoze na spoljnim delovima vozila sa ugrađenom platformom za stajanje i držačima, vozilo ne sme ići brže od 30 km/h.

Takav prevoz je dozvoljen samo radnicima koji obavljaju posao u vezi s namenom vozila, na primer radnicima komunalne službe na kamionu za smeće. Oni stoje napolju, bez karoserije oko sebe, i drže se samo za držače. Pri većoj brzini svako kočenje, skretanje ili neravnina moglo bi da ih zbaci sa vozila, a pad bi bio teži.

Zato je granica 30 km/h, a ne 20, 40 ili 50 km/h.

U situaciji sa slike vozilo sme da ide najviše 30 km/h.

Na slici radnik komunalne službe stoji na platformi na zadnjem delu kamiona za smeće i drži se za držač. Prevoz lica na spoljnim delovima vozila dozvoljen je samo radnicima koji obavljaju posao u vezi s namenom vozila, i to ako su ugrađeni platforma za stajanje i držači. Dok se tako prevoze lica, brzina vozila ne sme biti veća od 30 km/h, jer radnika može da zbaci svako jače kočenje, skretanje ili neravnina.

Ostale ponuđene brzine nisu propisane za ovakav prevoz.

Vrata vozila moraju biti zatvorena pre nego što vozilo krene i ne smeju se držati otvorena tokom kretanja.

Otvorena vrata u vožnji su opasna: putnik može da ispadne, a vrata mogu da udare drugog učesnika u saobraćaju, pešaka ili prepreku. Zato vozač ne sme da krene dok vrata nisu zatvorena i ne sme ih držati otvorena dok se vozilo kreće.

Pravilo nema izuzetak za vozila komunalne službe, vojske i policije, niti za autobuse bez rashladnih uređaja, kojima se vrata ne smeju držati otvorena radi provetravanja.

Vozač sme da krene tek kada putnici bezbedno uđu, odnosno izađu iz vozila i kada vrata budu zatvorena.

Oba uslova moraju biti ispunjena. Ako vozilo krene dok putnik još ulazi ili izlazi, on može da padne ili da ga zahvate vrata, a vožnja sa otvorenim vratima nije dozvoljena.

Izuzetaka nema: ni autobusi bez rashladnih uređaja ni vozila komunalne službe, vojske i policije ne smeju da kreću sa otvorenim vratima.

Putnička vozila proizvedena između 5. oktobra 1974. i 1. februara 1986. godine moraju imati ugrađene sigurnosne pojaseve samo za prvi red sedišta.

Obaveza ugradnje sigurnosnih pojaseva zavisi od toga kada je vozilo proizvedeno, jer su se propisi postepeno pooštravali. Za vozila iz ovog perioda traže se samo pojasevi za prednja sedišta.

Pojasevi za prvi red i priključci za vezivanje pojaseva za ostala sedišta (za koja je to naznačeno u deklaraciji proizvođača) obavezni su tek za vozila proizvedena, odnosno prvi put registrovana posle 1. februara 1986. godine. Ako vozilo ima pojaseve, ti i putnici morate da ih koristite.

Putnička vozila proizvedena, odnosno prvi put registrovana posle 1. februara 1986. godine moraju imati sigurnosne pojaseve za prvi red sedišta i priključke za vezivanje pojaseva za sva sedišta za koja je to naznačeno u deklaraciji proizvođača.

Za prednja sedišta pojasevi moraju biti ugrađeni, a za ostala sedišta propis traži bar priključke (tačke za vezivanje), tako da se na njima pojasevi mogu postaviti, prema onome što je predvideo proizvođač.

Nije tačno da su obavezni pojasevi za sva sedišta, jer se propis za zadnja sedišta oslanja na deklaraciju proizvođača. Samo pojasevi za prvi red, bez priključaka, bili su dovoljni za starija vozila, proizvedena između 1974. i 1986. godine.

Putnička vozila sa motorom manjim od 750 cm³, proizvedena, odnosno prvi put registrovana posle 1. januara 1992. godine, moraju imati naslone za glavu najmanje za prvi red sedišta, odnosno u skladu sa deklaracijom proizvođača.

Nasloni za glavu štite vrat i glavu pri udaru otpozadi, kada se glava naglo zabaci unazad. Za mala vozila (radna zapremina motora manja od 750 cm³) ova obaveza važi za ona proizvedena, odnosno prvi put registrovana posle 1. januara 1992. godine.

Minimum su nasloni za prvi red sedišta, a za ostala sedišta važi deklaracija proizvođača. Zato nije tačno ni da nasloni nisu obavezni, ni da moraju postojati na svim sedištima.

Putnička vozila sa motorom većim od 750 cm³, proizvedena, odnosno prvi put registrovana posle 1. januara 1987. godine, moraju imati naslone za glavu najmanje za prvi red sedišta, odnosno u skladu sa deklaracijom proizvođača.

Nasloni za glavu sprečavaju da se glava pri udaru otpozadi naglo zabaci unazad i tako štite vratnu kičmu. Za vozila sa većim motorom ova obaveza važi od 1. januara 1987. godine, ranije nego za vozila sa motorom manjim od 750 cm³.

Propis traži naslone najmanje za prednja sedišta, a za ostala prema deklaraciji proizvođača. Zato nije tačno ni da nasloni nisu obavezni, ni da moraju postojati za sva sedišta.