Teorija: pitanja i odgovori, stranica 8 od 18

Lica se ne smiju prevoziti u zatvorenom prostoru vozila koji se ne može otvoriti iznutra. U slučaju nezgode, požara ili kvara ne bi mogla sama izaći, niti bi mogla na vrijeme upozoriti vozača. U takvom prostoru može nedostajati i svježeg zraka. Zato je takav prevoz zabranjen, bez obzira na to koliko vožnja traje.

Ukupno vrijeme vožnje u dvije uzastopne sedmice, odnosno tokom 14 dana, ne smije biti duže od 90 sati. Iako sedmično smiješ voziti do 56 sati, ne smiješ toliko voziti dvije sedmice zaredom; ako jedne sedmice voziš više, sljedeće moraš voziti manje. Pravilo sprječava gomilanje umora kroz duži period. Vrijednost od 96 sati je veća od dozvoljene.

Sedmično vrijeme vožnje ne smije biti duže od 56 sati. Uz to važi i ograničenje od 90 sati za dvije uzastopne sedmice, pa ne smiješ dvije sedmice zaredom voziti po 56 sati. Ova pravila, zajedno s dnevnim ograničenjima vožnje i obaveznim odmorima, sprječavaju da vozač zbog umora postane opasan za sebe i druge. Vrijednost od 48 sati nije propisana granica sedmičnog vremena vožnje.

Gume sa ekserima ne smiju se postavljati na vozila. Metalni šiljci oštećuju asfalt, prave kolotrage i ubrzano troše kolovoz, a na suhom putu daju i slabije prianjanje od običnih guma. Za vožnju po snijegu i ledu koriste se zimske gume i, po potrebi, lanci za snijeg.

Javni prevoz u drumskom saobraćaju može se vršiti samo motornim vozilima. Javni prevoz putnika i tereta podrazumijeva redovnu, pouzdanu i bezbjednu uslugu, za koju vozila moraju ispunjavati propisane tehničke uslove. Zaprežna vozila su spora i ne mogu ispuniti te uslove, pa se za javni prevoz ne koriste.

Ukupno dnevno vrijeme upravljanja autobusom u međugradskom saobraćaju ne smije biti duže od 9 sati. Ta granica čuva vozača od umora, koji usporava reakcije i povećava rizik od nezgode, a vozač autobusa odgovara za mnogo putnika. Vrijeme od 4,5 sata je najduža neprekidna vožnja poslije koje vozač mora napraviti pauzu, a ne ukupno dnevno vrijeme.

Najveća dozvoljena dužina autobusa sa dvije osovine, uključujući dijelove koji se mogu skinuti, iznosi 13,50 m. Ograničenje osigurava da autobus može bezbjedno skretati i manevrisati na putevima i raskrsnicama. Dužina od 15,00 m dozvoljena je samo autobusima s više od dvije osovine, pa za autobus sa dvije osovine nije tačan odgovor.

Autobus koji nije namijenjen gradskom saobraćaju mora imati ABS u dva slučaja:

• ako mu najveća dozvoljena masa prelazi 12 t,
• ako je proizveden poslije 1. januara 1994. godine.

ABS sprječava blokiranje točkova pri naglom kočenju, pa vozač može upravljati autobusom i dok koči, što je kod vozila punog putnika presudno. Granica od 9 t nije propisana za ovu obavezu.

Ispitivač tokom jednog dana može ispitati najviše 6 kandidata za vozača D kategorije. Ispit iz upravljanja autobusom je dug i zahtjevan, a ispitivač mora pratiti svaki potez kandidata s punom pažnjom. Ograničen broj kandidata osigurava da umor ispitivača ne utiče na ocjenu i bezbjednost tokom vožnje. Broj od 8 kandidata je veći od dozvoljenog.

Najveća dozvoljena dužina skupa vozila koji čine autobus i prikolica iznosi 18,75 m. Ta granica omogućava da takav skup bezbjedno prolazi kroz krivine i raskrsnice, a da pri skretanju ne zauzme previše prostora drugih traka. Ostale ponuđene vrijednosti nisu propisana najveća dužina za ovaj skup vozila.

Vozač autobusa mora, po pravilu, prije početka radnog dana imati neprekidan odmor od najmanje 11 sati. Dovoljno dug odmor između dva radna dana osnovni je uslov da vozač bude odmoran i pažljiv dok prevozi putnike. Odmor od 8 ili 10 sati kraći je od propisanog redovnog dnevnog odmora.

Autobusi se na autoputu smiju kretati najviše 100 km/h. Autobus je težak i dugačak, ima duži zaustavni put i prevozi mnogo putnika, pa mu je ograničenje niže nego putničkim automobilima. Vrijednosti od 75, 80 i 90 km/h nisu ograničenje koje važi za autobuse na autoputu.

Kad vozilo bez tahografa obavlja unutrašnji linijski prevoz putnika na linijama do 50 km, vozač u vozilu mora imati izvod iz rasporeda dužnosti i primjerak voznog reda. Pošto nema tahografa koji bilježi vožnju i odmor, kontrola iz ta dva dokumenta provjerava radno vrijeme vozača i liniju koju vozi. Samo izvod iz rasporeda dužnosti nije dovoljan, jer nedostaje vozni red.

Dvojna posada su dva vozača: jedan upravlja vozilom, a drugi je vozač u pripravnosti. Vozači se smjenjuju za volanom, pa vozilo može prevaliti duži put, a da nijedan vozač ne prekorači dozvoljeno vrijeme vožnje. Posada od četiri vozača nije dvojna posada; riječ „dvojna“ znači upravo dva.

Zvučni signal na motornim vozilima kategorija D1 i D mora proizvoditi zvuk jačine najmanje 93 dB(A). Autobusi su velika vozila, a njihov zvučni signal mora se jasno čuti i u bučnom gradskom saobraćaju, kako bi upozorenje na opasnost na vrijeme stiglo do drugih učesnika. Vrijednost od 90 dB(A) je ispod propisanog minimuma.

Kratko svjetlo na biciklu ili mopedu mora biti podešeno tako da osvijetljeni dio ravnog puta nije duži od 50 m ni kraći od 10 m. Ako svijetli kraće, vozač ne vidi dovoljno daleko ispred sebe. Ako svijetli dalje, snop je podignut previsoko i zasljepljuje vozače iz suprotnog smjera. Granica od 35 m nije propisana za ovo svjetlo.

Prikolica koju vuku motocikli, mopedi i drugi dvotočkaši smije biti široka najviše 1,00 m. Dvotočkaš je usko i lagano vozilo, pa bi šira prikolica smanjila stabilnost i otežala vožnju, posebno u krivinama i pri mimoilaženju. Vrijednost od 0,80 m nije propisana granica širine.

Vozač motocikla mora pravilno koristiti zaštitnu kacigu za sve vrijeme vožnje. To znači da je kaciga na glavi i zakopčana, jer nezakopčana kaciga pri padu spadne i ne štiti. Povrede glave su kod motociklista najčešće i najteže, a kaciga ih znatno ublažava.

Kandidat za instruktora vožnje A kategorije ne može polagati praktični ispit na motociklu do 125 ccm i 11 kW. Takav motocikl spada u lakšu podkategoriju A1. Instruktor A kategorije mora pokazati da vlada motociklom kategorije A, za čije upravljanje će obučavati kandidate, pa ispit polaže na takvom vozilu.

Na traktoru za vrijeme vožnje po javnom putu mora biti upaljeno žuto rotaciono svjetlo. Ono upozorava druge vozače da je ispred njih sporo vozilo, pa moraju smanjiti brzinu ili oprezno preticati. Plavo rotaciono svjetlo je rezervisano za vozila s prvenstvom prolaza, poput policije, hitne pomoći i vatrogasaca, pa ga traktor ne smije koristiti.

Vozač motocikla mora nositi zakopčanu zaštitnu kacigu za sve vrijeme vožnje. Nezakopčana kaciga pri padu lako spadne s glave i tada ne štiti. Zaštitne naočale štite samo oči od vjetra, insekata i prašine, ali ne mogu zamijeniti kacigu, koja štiti glavu od teških povreda.

Kolovozna traka je uzdužni dio kolovoza namijenjen za saobraćaj vozila u jednom smjeru, s jednom ili više saobraćajnih traka. Razlikuj tri pojma:

• kolovoz je cijela površina puta namijenjena saobraćaju vozila,
• kolovozna traka je dio kolovoza za jedan smjer,
• saobraćajna traka je dio kolovozne trake dovoljno širok za kretanje jedne kolone vozila.

Stiker-naljepnica je dokaz da je vozilo registrovano. Dobiješ je prilikom registracije vozila i ona pokazuje da vozilo ima važeću registraciju, pa se to može lako provjeriti. Naljepnica nije dokaz o izvršenom tehničkom pregledu niti o plaćenoj putarini, iako je tehnički pregled uslov za registraciju vozila.

Registracija mopeda nije vremenski ograničena. Moped se registruje i ta registracija važi bez godišnjeg obnavljanja, za razliku od većine motornih vozila, čija registracija važi godinu dana. Zato odgovori od jedne ili dvije godine nisu tačni. Ipak, moped mora biti registrovan da bi smio učestvovati u saobraćaju na putu.

Put kočenja se produžava kad je kolovoz mokar ili blatnjav i kad je vozilo opterećeno:

• na mokroj i blatnjavoj podlozi gume slabije prianjaju, pa točkovi lakše proklizavaju,
• opterećeno vozilo ima veću masu koju kočnice moraju zaustaviti.

Suv kolovoz daje najbolje prianjanje i najkraći put kočenja, pa on ne produžava kočenje.