Prva pomoć: pitanja i odgovori, stranica 1 od 4

AED je automatski eksterni defibrilator. To je uređaj koji preko elektroda zalijepljenih na grudni koš sam analizira srčani ritam i, ako je potrebno, daje električni šok kod iznenadnog zastoja srca. „Eksterni“ znači da se koristi izvana, na koži, a glasovnim uputama vodi i laika kroz postupak. Ostali odgovori su pogrešni: „ekstremni“ nema smisla, a dozimetar mjeri zračenje.

Osoba s povredom natkoljenice transportuje se u ležećem položaju, nakon imobilizacije. Natkoljenica ima veliku kost i jake mišiće, pa svaki pomak prelomljenih dijelova izaziva jak bol, dodatno krvarenje i rizik od šoka. Imobilizacijom se noga umiruje, a ležeći položaj sprječava da se povrijeđeni dio savija i opterećuje. Zato sjedeći položaj nije dobar, a položaj je bitan, ne samo imobilizacija.

Broj službe hitne pomoći u BiH je 124. Policija ima broj 122, a vatrogasci 123, pa ova tri broja lako pobrkaš ako ih ne naučiš. Kad pozoveš hitnu pomoć, reci gdje se nesreća desila, šta se dogodilo, koliko ima povrijeđenih i u kakvom su stanju, te ne prekidaj vezu dok ti dispečer to ne kaže.

Osobu koja ima astmatični napad pitaj ima li sprej-pumpicu (inhalator). Astmatičari obično nose svoj lijek u inhalatoru, koji brzo širi suzene disajne puteve i olakšava disanje. Pomozi joj da ga upotrijebi i postavi je u sjedeći položaj, blago nagnutu naprijed. Nitroglicerin se koristi kod bolova u srcu, a Leksaurin je lijek za smirenje, pa ne pomažu kod astme.

Kad zoveš hitnu medicinsku pomoć, reci tačnu lokaciju, broj povrijeđenih osoba i vrstu povreda. Na osnovu tih podataka dispečer zna kuda da uputi ekipu, koliko ekipa treba poslati i kakvu opremu da ponesu. Ako izostaviš opis povreda ili stepen povređivanja, pomoć može stići nedovoljno opremljena ili sa premalo ljudi. Ostani miran, odgovaraj na pitanja i ne prekidaj vezu dok ti dispečer to ne kaže.

Povreda kičme sama po sebi ne spada u prvi red hitnosti. U prvi red hitnosti spadaju stanja koja neposredno ugrožavaju život i traže pomoć u prvim minutama, npr. gušenje i povreda glave praćena besvjesnim stanjem, jer povrijeđeni može prestati disati. Povreda kičme je teška, ali ako povrijeđeni diše i ne krvari jako, ona dolazi na red nakon takvih stanja. Kod nje je najvažnije da povrijeđenog ne pomjeraš bez potrebe.

Prvu pomoć na licu mjesta pruža slučajni prolaznik ili osoba koja se tu zatekne. Prva pomoć je pomoć koju odmah, prije dolaska stručnih službi, pruža svako ko se nađe kraj povrijeđenog, i zato je svaki vozač mora znati. Medicinsko osoblje i stručne službe dolaze kasnije i pružaju stručnu medicinsku pomoć, a do tada često odlučuju upravo prve minute. Zato pozovi hitnu pomoć, ali do njenog dolaska pomozi povrijeđenom koliko znaš i možeš.

Teško iskrvarenje dovodi do hemoragijskog šoka: tijelo gubi krv i svim silama pokušava održati dotok krvi do mozga i srca. Zato su tipični znaci izrazito bljedilo, ubrzano i površno disanje, ubrzan i teško opipljiv puls, koža orošena hladnim znojem, žeđ, opća slabost i klonulost. Odgovor s usporenim pulsom i povišenim pritiskom je pogrešan, jer kod šoka puls ubrzava, a pritisak pada. Ni krv na odjeći ni duboko disanje nisu pouzdan znak – kod šoka je disanje plitko i ubrzano.

Prestanak disanja, besvjesno stanje i jako krvarenje najneposrednije ugrožavaju život i spadaju u prvi red hitnosti. Bez kisika mozak strada već za nekoliko minuta, besvjesna osoba se može ugušiti jezikom ili povraćenim sadržajem, a jako krvarenje brzo vodi u šok i smrt. Prijelom kičmenog stuba i udarac u glavu su ozbiljne povrede, ali obično ne ubijaju tako brzo, pa se prvo zbrinjavaju disanje, svijest i krvarenje.

Šok je teško stanje u kojem organi ne dobijaju dovoljno krvi i kisika, a nastaje najčešće zbog velikog gubitka krvi ili tečnosti (krvarenje, opekotine, dehidracija) i zbog jakog bola. Bez pomoći može završiti smrću. Zato je tačan odgovor o gubitku krvi, tečnosti i jakom bolu. Iznenadna stresna situacija i strah od posljedica nesreće mogu uznemiriti čovjeka, ali to je psihička reakcija, a ne šok u medicinskom smislu.

Imobilizacija znači učvrstiti povrijeđeni dio tijela tako da miruje u stabilnom položaju i neko vrijeme se ne koristi. Radi se kod prijeloma, iščašenja i težih nagnječenja, udlagom, daskom, zavojem ili improviziranim sredstvima. Time se smanjuju bol i krvarenje, a krajevi slomljene kosti ne mogu dodatno oštetiti krvne sudove, živce i kožu. Transport i položaj na stomaku nisu imobilizacija.

Osnovno pravilo je da se imobiliziraju dva susjedna zgloba – onaj iznad i onaj ispod mjesta povrede. Tek tada slomljena kost zaista miruje: ako učvrstiš samo jedan zglob, pokreti u drugom i dalje pomjeraju krajeve kosti. Na primjer, kod prijeloma podlaktice učvršćuješ ručni zglob i lakat. Imobilizirati sve zglobove nije potrebno i samo bi otežalo zbrinjavanje i transport.

Oživljavanje ne prekidaš dok ne stigne stručna pomoć i preuzme unesrećenog. Ne postoji propisano vrijeme od 20 ili 40 minuta nakon kojeg prestaješ – svaki prekid masaže srca znači da mozak opet ostaje bez krvi i kisika. Ranije možeš prekinuti samo ako unesrećeni pokaže znakove života, npr. počne normalno disati, ako se potpuno iscrpiš ili ako ti prijeti opasnost.

Oživljavanje se ne započinje ako je sigurno prošlo više od 10 minuta od zastoja srca, jer je mozak tada toliko dugo bez kisika da su oštećenja nepovratna i oživljavanje nema izgleda. Ključna riječ je „sigurno": ako ne znaš koliko je vremena prošlo, odmah započni. Otvorena rana na grudnom košu ili velike opekotine nisu razlog da odustaneš – prvo se spašava život, a rane se zbrinjavaju uporedo ili poslije.

Napomena: Ovo je odgovor iz službenog kataloga i boduje se na ispitu. Važeće smjernice Evropskog vijeća za reanimaciju (ERC 2025) za laike ne navode vremensku granicu: ako postoji bilo kakva sumnja, započni oživljavanje, a o prekidu odlučuje hitna pomoć.

Kod oživljavanja odraslih radi se 30 pritisaka na grudni koš, pa 2 upuhivanja (odnos 30:2). Masaža srca je najvažniji dio jer održava protok krvi do mozga i srca, pa se prekida što kraće – upuhivanja traju kratko i odmah se nastavlja s pritiscima. Odnosi 1:1 i 2:15 daju premalo uzastopnih pritisaka i ne odgovaraju pravilima oživljavanja.

Vanjska masaža srca izvodi se brzinom od 100 do 120 pritisaka u minuti, što je otprilike dva pritiska u sekundi. Pri sporijem ritmu, npr. 80 pritisaka u minuti, krv teče presporo i mozak ne dobija dovoljno kisika. Prebrzi pritisci također nisu dobri, jer se srce između dva pritiska ne stigne napuniti krvlju. Zato je tačan samo raspon od 100 do 120.

Prvo prekini strujni krug, a tek onda dodiruj unesrećenog – dok je on u kontaktu sa strujom, i tebe može udariti struja ako ga dotakneš. Izvuci utikač, isključi osigurač ili sklopku, a ako to ne možeš, izvor struje odmakni suhim izolirajućim predmetom (drvo, plastika). Tek kad je opasnost uklonjena, provjeri disanje i po potrebi započni oživljavanje. Zakopavanje u zemlju je opasna zabluda koja samo gubi vrijeme.

Tvoja sigurnost je na prvom mjestu: ako ne možeš bezbjedno prići mjestu nesreće, ne prilaziš. Pozovi hitnu pomoć (124) i sačekaj nadležne službe – hitnu pomoć, vatrogasce, policiju – koje imaju opremu za takve situacije. Ako bi prišao na silu, mogao bi i sam postati žrtva, pa bi povrijeđenih bilo više, a niko ne bi mogao pomoći. Odgovori o hitnom prilasku i zbrinjavanju najhitnijih stanja zanemaruju upravo tu opasnost.

Sitno strano tijelo iz oka uklanjaš nježno, bez trljanja: vrhom sterilne gaze ili tako što gornji kapak povučeš preko trepavica donjeg kapka, pa trepavice „pometu" trun. Trljanje je opasno jer trun može ogrebati rožnicu i utisnuti se dublje u oko. Zavijanje oba oka i odvođenje očnom ljekaru potrebno je kod težih povreda ili zabodenih predmeta, a ne zbog zrnca prašine.

Ispiranje oka čistom vodom je takođe dobar prvi korak; odgovor u kojem se uz ispiranje trlja oko pogrešan je zbog trljanja.

Opekotina prvog stepena zahvata samo površinske dijelove kože. Koža je crvena, lako otečena i bez mjehura, a nakon nekoliko sati postaje vrlo bolna – kao kod jake opekotine od sunca. Mjehuri su znak drugog stepena. Odgovori u kojima su zahvaćeni potkožno masno tkivo, mišići, dublji slojevi tkiva ili kosti opisuju teže, duboke opekotine, a ne prvi stepen.

Pravilo 9 dijeli površinu tijela na dijelove od po 9% ili 18%, kako bi se brzo procijenilo koliki je dio tijela opečen. Prednja strana trupa – grudni koš i trbuh – iznosi 18%, kao i zadnja strana trupa i svaka noga. Glava i svaka ruka nose po 9%, a genitalije samo 1%. Zato su odgovori „9% genitalije" i „18% jedna ruka" netačni.

Na predoziranje narkoticima upućuju proširene zjenice i besvjesno stanje. Mnoge droge u velikoj dozi snažno djeluju na mozak, pa osoba postaje pospana, zbunjena i može potpuno izgubiti svijest. Besvjesno stanje je najopasnije jer prijeti gušenje i zastoj disanja – odmah zovi hitnu pomoć, prati disanje i po potrebi postavi osobu u bočni položaj. Bolja koncentracija sigurno nije znak predoziranja, a ljuštenje kože s njim nema veze.

Napomena: Proširene zjenice su odgovor iz službenog kataloga i boduju se na ispitu. Prema smjernicama Evropskog vijeća za reanimaciju (ERC 2025), kod predoziranja opijatima (npr. heroinom) zjenice su obično jako sužene, a proširene su češće kod stimulansa. Zato svaku besvjesnu osobu koja sporo ili slabo diše smatraj hitnim slučajem, bez obzira na zjenice.

Kod unutrašnjeg krvarenja krv se ne vidi, ali tijelo pokazuje znake gubitka krvi: blijeda koža orošena znojem, suhe usne i jezik, ubrzano disanje, malaksalost i jaka žeđ. To su znaci šoka – organizam ubrzava disanje i rad srca da nadoknadi manjak krvi. Usporeno disanje i crvena boja lica ne odgovaraju gubitku krvi. Ako posumnjaš na unutrašnje krvarenje, odmah zovi hitnu pomoć, jer ga može zaustaviti samo ljekar.

Hajmlihov hvat koristi se kod gušenja stranim tijelom koje je zapelo u dišnim putevima, npr. zalogajem hrane. Staneš iza osobe, obuhvatiš je rukama i naglo pritisneš gornji dio stomaka prema unutra i gore, tako da zrak iz pluća izbaci strano tijelo. Kod utapanja i trovanja ugljenmonoksidom nema predmeta koji treba izbaciti, pa hvat tu ne pomaže – potrebni su svjež zrak i po potrebi oživljavanje.

Za moždani udar tipične su naglo nastale teškoće s vidom, govorom i ravnotežom. Često se javljaju i spušten ugao usana te slabost ili utrnulost jedne strane tijela. Uzrok je prekid dotoka krvi u dio mozga ili krvarenje u mozgu, pa je svaka minuta važna – odmah zovi hitnu pomoć. Iskašljavanje krvave pjene upućuje na problem s plućima, a svrbež i peckanje kože na alergiju ili kožnu bolest.