Prva pomoć: pitanja i odgovori, stranica 2 od 4

Osoba koja je jako iskrvarila je izrazito blijeda, koža joj je orošena hladnim i ljepljivim znojem, usta su suha, osjeća žeđ, opću slabost i malaksalost sve do klonulosti. Zbog manjka krvi tijelo sužava krvne sudove u koži i ubrzava rad srca, pa je puls ubrzan i slab. Zato su pogrešni odgovori s usporenim, lako opipljivim pulsom i dubokim disanjem, a „malo bljedila" i modro lice ne opisuju teško iskrvarenje.

Krvarenje se pravilno zaustavlja direktnim pritiskom na ranu – dlanom preko sterilne gaze ili čiste tkanine, a zatim kompresivnim zavojem. Pritisak zatvara oštećene krvne sudove i omogućava da se krv zgruša. Podvezivanje uda je krajnja mjera samo za krvarenje koje se drugačije ne može zaustaviti, npr. kod amputacije, jer može oštetiti ud. Autotransfuzija je položaj kod šoka, a ne način zaustavljanja krvarenja.

Svijest provjeravaš glasnim dozivanjem i laganim protresanjem za ramena, bez pomjeranja tijela. Ako osoba ne odgovara i ne reaguje, bez svijesti je. Glavu ne pomjeraš, jer može postojati povreda vratne kičme. Metoda „gledam, slušam, osjećam" služi za provjeru disanja i dolazi tek nakon provjere svijesti, a pritiskanje glave i čela nije način provjere svijesti.

Epileptični napad prepoznaješ po trzanju i grčenju ruku, nogu ili cijelog tijela uz gubitak svijesti, a ponekad se osoba i umokri. Tokom napada ne sputavaj osobu i ne stavljaj joj ništa u usta, već ukloni predmete o koje se može povrijediti i zaštiti joj glavu. Kad grčevi prestanu, postavi je u bočni položaj. Ubrzano disanje i groznica nisu tipični znaci epileptičnog napada.

Velike opekotine su opasne zbog gubitka velike količine tečnosti i infekcije. Kroz opečenu kožu tijelo gubi tečnost (plazmu), što može dovesti do šoka, a oštećena koža više ne štiti od bakterija. Opekotine ne krvare mnogo, pa odgovor o gubitku krvi nije tačan. Ni upala pluća nije razlog zbog kojeg je velika opečena površina opasna.

Otvoreni prijelom bez krvarenja zbrinjavaš tako što ranu prekriješ sterilnom gazom i imobiliziraš ud. Gaza štiti ranu od infekcije, a imobilizacija sprječava da krajevi kosti dodatno oštete tkivo. Pošto nema krvarenja ni znakova šoka, život nije neposredno ugrožen, pa transport nije hitan. Istezanje uda je zabranjeno – kost koja viri ne vraćaš i ne namještaš, jer tako unosiš prljavštinu i oštećuješ krvne sudove i živce.

Kod povrede karlice povrijeđenog ostavljaš u zatečenom položaju i ne pomjeraš ga. Karlica je prsten kostiju uz koji prolaze veliki krvni sudovi, pa svako pomjeranje može pojačati unutrašnje krvarenje i bol. Pokrij povrijeđenog, smiri ga i prati disanje dok ne dođe hitna pomoć. Bočni položaj i položaj autotransfuzije traže okretanje tijela ili podizanje nogu, što kod slomljene karlice može naškoditi.

Normalan broj otkucaja srca kod zdrave odrasle osobe u mirovanju je 60 do 80 otkucaja u minuti. Puls se uvijek broji u minuti, a ne u sekundi – 60 do 80 otkucaja u sekundi je nemoguće. Puls se mijenja s naporom, uzbuđenjem i bolešću, a kod djece je brži, pa ti vrijednost u mirovanju služi kao polazna tačka kad procjenjuješ stanje unesrećenog.

Iščašeni zglob ne vraćaš u ležište, nego ga učvrstiš, utegneš zavojem, staviš hladne obloge i podigneš. Hladno i podizanje smanjuju otok i bol, a učvršćivanje sprječava dodatno oštećenje. Vraćanje zgloba potezanjem može oštetiti krvne sudove, živce i zglobnu čahuru, pa to smije uraditi samo ljekar. Zato je odgovor o dvije osobe koje povlače zglob u suprotnom pravcu opasno pogrešan.

Osoba bez svijesti transportuje se u stabilnom bočnom položaju. Tako jezik ne može zapasti i zatvoriti dišne puteve, a povraćeni sadržaj ili krv isteknu iz usta umjesto da uđu u pluća. Na leđima ili u polusjedećem položaju besvjesna osoba se može ugušiti, jer nema refleksa gutanja i kašljanja. Tokom transporta i dalje provjeravaj da li diše.

Kod zmijskog ujeda pozovi hitnu pomoć i osiguraj strogo mirovanje unesrećenog. Svaki pokret ubrzava cirkulaciju i širenje otrova kroz tijelo, pa unesrećeni treba mirno ležati, a ugrizeni ud držati nepokretnim. Čvrsto stezanje podveskom može oštetiti ud, a isisavanje otrova ne pomaže i ugrožava onoga ko pomaže. Ranu ne zasijecaj, a o daljem liječenju odlučuje ljekar.

Pozovi hitnu pomoć, unesrećenog po potrebi premjesti na sigurno i provjeri svijest, disanje i cirkulaciju – ako ne diše, odmah započni oživljavanje. Udar groma često izazove zastoj srca, pa brza KPR spašava život. Unesrećeni nakon udara groma ne ostaje pod naponom, pa mu slobodno prilaziš, ali pazi na vlastitu sigurnost dok oluja traje. Zakopavanje u zemlju je opasna zabluda koja samo gubi dragocjeno vrijeme.

Kod trovanja ispušnim gasovima prvo se prekida udisanje otrova: otvori vrata i prozore i omogući unesrećenom dotok svježeg zraka, pa onda pozovi pomoć. Ispušni gasovi sadrže ugljenmonoksid, koji sprječava da krv prenosi kisik, pa svaka sekunda u zatrovanom prostoru pogoršava stanje. Oživljavanje u zatrovanom zraku ne pomaže, a pasivno čekanje službi gubi vrijeme. Pazi i na sebe – ne zadržavaj se u zatvorenom prostoru duže nego što moraš.

Kod hemijske povrede oka oko odmah obilno ispiraj čistom vodom, dugo i mlazom od unutrašnjeg prema vanjskom uglu oka. Voda razrjeđuje i odstranjuje hemikaliju koja i dalje razara tkivo. Zatim hitno transportuj povrijeđenog očnom ljekaru. Samo zavijanje oka ostavlja hemikaliju unutra da nastavi oštećenje, a kapi za oči nisu dovoljne da je isperu.

Opekotine trećeg stepena su najteže: tkivo je razoreno u dubinu i ugljenisano, a mogu biti zahvaćene i kosti. Koža je tamna ili bjelkasta, tvrda i suha, a često manje boli jer su uništeni i nervni završeci. Jaka bol sa sukrvicom i mjehurima tipična je za drugi stepen, a površinsko, bolno crvenilo za prvi. Kod trećeg stepena opečenu površinu samo prekrij sterilnim materijalom i hitno pozovi stručnu pomoć.

Neke novije podjele najteže opekotine, koje zahvataju i mišiće ili kosti, svrstavaju u četvrti stepen. Na ispitu je tačan treći stepen.

Traumatski pneumotoraks nastaje kad udarac (tupa trauma) ili probojna povreda ošteti listove plućne maramice. Tada zrak ulazi u prostor između listova, plućno krilo se skupi i osoba otežano diše, a stanje se može brzo pogoršati. Zato unesrećenog s povredom grudnog koša postavljaš u polusjedeći položaj i hitno zoveš pomoć. Hronična upala plućne maramice je bolest, a ne posljedica povrede.

Na prestanak disanja upućuje besvjesno stanje bez vidljivog, čujnog i osjetnog disanja: grudni koš se ne diže, a izdahnuti zrak ne čuješ niti osjećaš na obrazu. Bljedilo usana ili modrilo ruku i nogu mogu pratiti mnoga stanja, npr. hladnoću ili šok, i nisu pouzdan znak. Kad osoba ne diše normalno, odmah pozovi hitnu pomoć i započni oživljavanje.

Sigurni znaci smrti su mačje oko, mrtvačke mrlje, mrtvačka mlitavost i ukočenost. Mačje oko znači da se zjenica pri pritisku na očnu jabučicu izduži kao kod mačke, mrlje nastaju jer se krv sliva u niže dijelove tijela, a ukočenost se javlja nekoliko sati nakon smrti. Gubitak svijesti, disanja i pulsa su znaci zastoja srca – tada odmah počinješ oživljavanje, jer osoba još može biti spašena.

Krpelja izvadi pincetom, uhvativši ga što bliže koži i izvlačeći ga polako i ravnomjerno, a zatim osobu uputi u zdravstvenu ustanovu. Krpelj može prenijeti bolesti poput lajmske bolesti i krpeljnog meningoencefalitisa, pa ljekar treba procijeniti rizik i pratiti simptome. Natapanje krpelja alkoholom prije vađenja se ne preporučuje, jer tada može izbaciti više zaraznog sadržaja u ranu. Mirovanje i hladni oblozi ne rješavaju problem.

Kompresivni zavoj koristi se za zaustavljanje srednje jakog krvarenja. Preko rane se stavi sterilna gaza, na nju smotan zavoj ili jastučić, i sve se čvrsto stegne zavojem, tako da pritisak zatvori oštećene krvne sudove. Kod prijeloma se kost imobilizira, a ne pritišće. Kod jakog krvarenja nakon amputacije kompresivni zavoj obično nije dovoljan, pa se kao krajnja mjera koristi podvezivanje.

Disanje provjeravaš metodom „gledam, slušam, osjećam". Približi obraz ustima i nosu unesrećenog, gledaj da li se grudni koš diže, slušaj zvuk disanja i osjeti dah na obrazu, najviše desetak sekundi. Korištenjem sva tri načina smanjuješ šansu da previdiš disanje ili ga zamijeniš s rijetkim, isprekidanim udasima (agonalnim disanjem). Ostali odgovori izostavljaju slušanje zvuka disanja ili osjećanje daha na obrazu.

Toplotna iscrpljenost nastaje zbog gubitka vode i soli znojenjem pri velikoj vrućini, pa su tipični pretjerano znojenje, umor i mučnina, a često i vrtoglavica te blijeda, vlažna koža. Unesrećenog premjesti u hlad, raskomoti ga i daj mu da pije. Ako se ne zbrine na vrijeme, može prijeći u toplotni udar. Osip po tijelu i nekontrolirano mokrenje nisu znaci toplotne iscrpljenosti.

Broj policije u Bosni i Hercegovini je 122. Zoveš ga kad prijavljuješ saobraćajnu nezgodu ili kad je potrebna intervencija policije. Brojeve hitnih službi nauči napamet, jer u stresu nakon nesreće nema vremena za traženje:

• policija 122,
• vatrogasci 123,
• hitna medicinska pomoć 124.

Kod sumnje na povredu vratne kičme vrat učvršćuješ improviziranim okovratnikom, npr. od savijenih novina, kartona ili smotanog peškira. Okovratnik sprječava pokrete glave koji bi mogli oštetiti kičmenu moždinu i izazvati trajnu oduzetost. Glavu pri tome držiš mirno, u ravnini s tijelom. Koma položaj traži okretanje tijela, a obični zavoj oko vrata ne učvršćuje kičmu i može stezati vrat.

Krvarenje iz nosa zaustavljaš stiskanjem krila nosa i nagibanjem glave naprijed, tako da brada ide prema grudima. Pritisak palcem i kažiprstom zatvara krvne sudove, a nagib naprijed omogućava da krv izlazi van umjesto da se slijeva u grlo. Zabacivanje glave unazad je česta greška: krv se guta, što izaziva mučninu i povraćanje, a može i ući u dišne puteve. Hladna obloga može pomoći, ali samo uz pritisak na nos.