Prva pomoć: pitanja i odgovori, stranica 4 od 4

Krvarenja se dijele prema lokalitetu, vremenu nastanka i povrijeđenom krvnom sudu. Izgled, jačina i brzina krvarenja pomažu ti da procijeniš koliko je ozbiljno, ali nisu osnova podjele. Podjela izgleda ovako:

• prema lokalitetu: vanjska i unutrašnja,
• prema vremenu nastanka: primarna (odmah nakon povrede) i sekundarna (kasnije),
• prema krvnom sudu: arterijska, venska i kapilarna.

Astma je poremećaj u kojem hronično zapaljenje bronhija uzrokuje oticanje i sužavanje dišnih puteva. Tokom napada osoba teško diše, posebno izdiše, čuje se zviždanje, a može je hvatati panika. Pomozi joj da sjedne uspravno, blago nagnuta naprijed, i da upotrijebi svoj lijek za inhaliranje (pumpicu). Nizak šećer u krvi je hipoglikemija, a gušenje zbog iskrvarenja nema veze s astmom.

Zaštitne rukavice služe da zaštitiš sebe i spriječiš infekciju rane. Krv unesrećenog može prenijeti zarazne bolesti, npr. hepatitis ili HIV, a tvoje ruke mogu unijeti bakterije u ranu. Rukavice same ne zaustavljaju niti smanjuju krvarenje – za to služe pritisak na ranu i kompresivni zavoj. Zato ih imaš u kompletu prve pomoći i navlačiš ih prije nego što dodirneš ranu.

Drugi red hitnosti čine krvarenja bez općih znakova iskrvarenja, odnosno krvarenja kod kojih unesrećeni još nije u šoku. Ona su ozbiljna i treba ih brzo zbrinuti, ali ne ugrožavaju život tako neposredno kao besvjesno stanje, prestanak disanja ili krvarenje sa znacima šoka, koji spadaju u prvi red hitnosti. Manje smrzotine i opekotine mogu sačekati, pa pripadaju trećem redu hitnosti.

Kod razderotine je zabranjeno trljati ranu da bi se isprala prljavština. Trljanjem utiskuješ prljavštinu i bakterije dublje u ranu, dodatno oštećuješ tkivo i pojačavaš krvarenje. Razderotinu pokrij sterilnom gazom, a ako jako krvari, pritisni je da zaustaviš krvarenje – ljekar će je kasnije očistiti i obraditi. Postavljanje sterilne gaze i pritisak na ranu su, dakle, ispravni postupci, a ne zabranjeni.

Ogrebotinu je važno potpuno isprati vodom, najbolje čistom tekućom vodom. Ogrebotina je površinska, ali često sadrži prašinu, pijesak ili sitne kamenčiće s puta, koji mogu izazvati infekciju. Nakon ispiranja pokrij je sterilnom gazom. Ako je ostaviš na zraku neočišćenu, raste rizik od infekcije, a skidanje sloja kože samo pravi veću ranu.

Dehidraciju prepoznaješ po blijedoj i suhoj koži koja se lako nabire i po slabosti. Kad tijelo izgubi previše tečnosti (vrućina, znojenje, povraćanje, proljev), koža gubi elastičnost: ako je uštineš, nabor sporo nestaje. Usta su suha, a osoba je žedna i malaksala. Daj joj da pije vodu u manjim gutljajima. Odgovori s nepravilnim disanjem ne opisuju tipičnu sliku dehidracije.

Hajmlihov zahvat ne primjenjuješ kod trudnica i gojaznih osoba, jer kod njih ne možeš pravilno i bezbjedno pritisnuti stomak, a kod trudnice bi mogao povrijediti i plod. Umjesto toga, ruke postavljaš na donji dio grudne kosti i izvodiš potiske u grudni koš. Kod djece starije od godinu dana zahvat se smije raditi, uz manju snagu. Ne čekaš ni stručne osobe – kod gušenja pomoć je potrebna odmah.

Kod hiperventilacije osoba diše ubrzano, pa izdiše previše ugljendioksida. Javljaju se vrtoglavica, trnci u rukama i oko usta, grčenje prstiju i osjećaj panike. Osobu smiri, govori joj polako i pomozi joj da uspori disanje. Usporeno disanje je suprotno hiperventilaciji – „hiper" znači pretjerano, tj. osoba diše brže nego što tijelu treba.

Treći red hitnosti čine manje smrzotine i opekotine, jer su to lakše povrede koje ne ugrožavaju život i mogu sačekati da se zbrinu teže povrijeđeni. Prividna smrt (prestanak disanja i rada srca) je suprotan slučaj – spada u prvi red hitnosti, jer bez hitnog oživljavanja osoba umire za nekoliko minuta. Prema trijaži, prvo spašavaš život, zatim zbrinjavaš teže povrede, a tek onda manje opekotine i smrzotine.

Trovanje alkoholom nastaje pri koncentraciji od oko 3 do 5 promila alkohola u krvi. Tada alkohol jako usporava rad mozga: osoba može pasti u besvjesno stanje, ugušiti se povraćenim sadržajem ili prestati disati, a kod najviših vrijednosti prijeti i smrt. Takvu osobu postavi u bočni položaj, zaštiti je od hladnoće i pozovi hitnu pomoć. I mnogo manja količina alkohola već teško ugrožava sposobnost upravljanja vozilom.

Kod reanimacije odraslih prsnu kost potiskuješ 4 do 5 cm u dubinu. Tolika dubina je potrebna da se srce stisne između prsne kosti i kičme i istisne krv prema mozgu. Pritisak od 2 do 3 cm je preslab i ne pokreće cirkulaciju, a 9 do 10 cm je pretjerano i može teško povrijediti grudni koš i organe. Pritišćeš ispruženim rukama na sredini grudnog koša i nakon svakog pritiska pustiš da se grudni koš potpuno vrati.

Napomena: 4 do 5 cm je odgovor iz službenog kataloga i boduje se na ispitu. Važeće smjernice Evropskog vijeća za reanimaciju (ERC 2025) za odrasle preporučuju dubinu od najmanje 5, a najviše 6 cm.

Trijaža se vrši prema ozljedama i prioritetu transporta. Povrijeđene razvrstavaš prema vrsti i težini ozljeda, pa prvo zbrinjavaš i šalješ u bolnicu one kojima je život najugroženiji. Uzrast sam po sebi nije kriterij – dijete s ogrebotinom ne ide ispred odraslog koji ne diše. Ni mjesto nesreće ne određuje redoslijed, već stanje svakog povrijeđenog.

Od navedenog se prvo zbrinjava epileptični napad, jer je osoba u besvjesnom stanju, a besvjesno stanje spada u prvi red hitnosti. Tokom napada se može povrijediti o okolne predmete, a nakon napada joj prijeti gušenje jezikom ili povraćenim sadržajem, pa je štitiš i potom postavljaš u bočni položaj. Uganuće skočnog zgloba i krvarenje iz nosa obično ne ugrožavaju život i mogu sačekati.

Kod oživljavanja djece prvo daješ 5 inicijalnih upuhivanja, a zatim radiš vanjsku masažu srca naizmjenično sa po 2 upuhivanja. Kod djece je zastoj srca najčešće posljedica nedostatka kisika (gušenje, utapanje), a ne bolesti srca, pa je važno prvo unijeti zrak u pluća. Kod odraslih je obrnuto – počinje se masažom srca. Zato su redoslijedi u kojima 5 upuhivanja dolazi na kraju pogrešni.

Osoba otrovana ugljenmonoksidom ima jarko ružičastu boju kože. Ugljenmonoksid se čvrsto veže za hemoglobin i stvara spoj jarko crvene boje, koji se vidi kroz kožu, iako tkivima nedostaje kisika. Zato je ova boja varljiva: osoba ne izgleda modro, a zapravo se guši. Blijeda koža je češća kod šoka, a plavičasto siva kod nedostatka kisika iz drugih uzroka, npr. gušenja.

Glava se ne zabacuje unazad kod ozljede vratne kičme, jer pomjeranje vrata može oštetiti kičmenu moždinu i izazvati trajnu oduzetost. Tada dišne puteve otvaraš tako što glavu držiš mirno, a donju vilicu potiskuješ naprijed. Djeca nisu izuzetak od zabacivanja glave, samo se kod njih glava zabacuje blaže. Strano tijelo u jednjaku nije u dišnim putevima, pa nije razlog da ih ne otvoriš.

Za drugi stepen opekotina karakteristična je pojava mjehura ispunjenih tečnošću, uz crvenu, otečenu i vrlo bolnu kožu. Zahvaćen je dublji sloj kože nego kod prvog stepena, pa se tečnost skuplja ispod gornjeg sloja. Mjehure ne bušiš, jer štite ranu od infekcije, nego opekotinu hladiš vodom i pokrivaš sterilnom gazom. Opekotine ne krvare jako, a gubitak funkcije nije ono po čemu se prepoznaje drugi stepen.

Sigurni znaci prijeloma su bol, deformacija i patološka gibljivost. Deformacija znači da je ud neprirodno iskrivljen ili skraćen, a patološka gibljivost da se pomjera na mjestu gdje nema zgloba. Kad ih primijetiš, ud ne pomjeraš, nego ga imobiliziraš. Krvarenje i otok mogu pratiti i obično nagnječenje, pa ne dokazuju prijelom, a neosjetljivost na bol i otvrdnuće tetive nisu znaci prijeloma.

Kod reanimacije beba prsnu kost pritišćeš 1,5 do 2,5 cm u dubinu, i to samo s dva prsta na donjoj polovini prsne kosti. Grudni koš bebe je mali i mekan, pa je potrebna mnogo manja dubina i snaga nego kod odraslih. Odgovor da se pritišće samo minimalno, da se ne ozljede rebra i srce, je pogrešan, jer preplitki pritisci ne pokreću cirkulaciju i ne mogu spasiti bebu.

Napomena: 1,5 do 2,5 cm je odgovor iz službenog kataloga i boduje se na ispitu. Važeće smjernice Evropskog vijeća za reanimaciju (ERC 2025) preporučuju da se prsna kost bebe potisne za najmanje trećinu dubine grudnog koša, što je oko 4 cm.

Prohodnost dišnih puteva osiguravaš zabacivanjem glave unazad (defleksijom), uz podizanje brade. Kod besvjesne osobe jezik zapadne prema grlu i zatvori dišni put, a zabacivanjem glave jezik se odigne i zrak ponovo prolazi. Strano tijelo vadiš samo ako ga vidiš u ustima, a umjetno disanje ima smisla tek kad su dišni putevi otvoreni. Izuzetak je sumnja na povredu vratne kičme, kad glavu ne zabacuješ.

Cijanoza je plavičasta prebojenost kože, najčešće usana, noktiju, ušiju i vrhova prstiju. Nastaje kad u krvi ima premalo kisika, npr. kod gušenja, prestanka disanja ili zastoja srca, i znak je da je unesrećeni ozbiljno ugrožen. Žuta boja kože (žutica) upućuje na bolest jetre, a jarko crvena boja kože može se vidjeti npr. kod trovanja ugljenmonoksidom.

Kod blaže hipoglikemije osobi daj nešto slatko: kocku šećera, čokoladu ili zaslađen napitak. Šećer se brzo upija i podiže nivo glukoze u krvi, pa se osoba obično brzo oporavi. Inzulin nikada ne daješ – on dodatno spušta šećer i može izazvati besvjesno stanje. Hranu i piće daješ samo dok je osoba pri svijesti i može gutati; ako izgubi svijest, postavi je u bočni položaj i zovi hitnu pomoć.

Ujed insekta u ustima ili grlu opasan je jer otok može zaustaviti disanje. Sluznica usta i grla brzo otiče i može potpuno zatvoriti dišne puteve, čak i kod osobe koja nije alergična. Daj unesrećenom da siše led ili pije hladnu vodu da se otok smanji i odmah pozovi hitnu pomoć. Malaksalost i otok udova nisu ono što ovdje neposredno ugrožava život.

Dehidratacija može dovesti do toplotnih mišićnih grčeva. Kad se znojenjem izgubi mnogo vode i soli, mišići ne rade normalno i javljaju se bolni grčevi, najčešće u nogama i stomaku. Pomoć: odmor u hladu, nadoknada tečnosti i soli te lagano istezanje mišića. Pojačano znojenje je uzrok gubitka tečnosti, a ne njegova posljedica, a tjelesna temperatura kod dehidratacije ne pada, nego može porasti.