Prva pomoć: pitanja i odgovori, stranica 3 od 4

Na alergijsku reakciju upućuju osip, pospanost i teškoće pri disanju. Tijelo burno reaguje na alergen (ubod insekta, hranu, lijek), pa se javljaju osip i svrbež, a otok dišnih puteva može otežati disanje i ugroziti život. Ako osoba otežano diše ili joj otiču lice i grlo, odmah zovi hitnu pomoć. Paraliza i poremećaj čula dodira upućuju prije na moždani udar ili povredu nerava.

Na mjestu nesreće prvo osiguraš sebe i druge, pa tek onda pomažeš – samo pozvati pomoć ili čekati drugo vozilo nije dovoljno, jer povrijeđeni do dolaska hitne pomoći može umrijeti. Redom:

• parkiraj vozilo na sigurno mjesto i uključi svjetlosnu signalizaciju,
• isključi motor i postavi sigurnosni trougao,
• pozovi hitnu pomoć (124),
• pristupi pružanju prve pomoći.

Kod nesvjestice unesrećenog položi na leđa i podigni mu noge, da krv lakše dotekne do mozga. Raskomoti ga – olabavi kravatu, kaiš i tijesnu odjeću – i obezbijedi svjež zrak. Ako povraća, postavi ga u bočni položaj da se ne uguši. Davanje pića osobi koja nije potpuno pri svijesti je opasno, a oživljavanje se ne radi osobi koja diše i ima puls.

Pružanje prve pomoći je zakonska obaveza svakog vozača, a ne samo stvar dobre volje. Propisi o bezbjednosti saobraćaja obavezuju vozača da povrijeđenom u saobraćajnoj nezgodi pruži pomoć i pozove hitne službe, a ko to ne učini, snosi zakonske posljedice. Zato u vozilu moraš imati i komplet prve pomoći. Pomoć je naravno i moralna dužnost, ali odgovori koji je svode samo na moral ili preporuku nisu tačni.

Osobu sa sumnjom na povredu kičme ne prenosiš, nego je ostavljaš u zatečenom položaju do dolaska hitne pomoći. Svaki pokret, bez obzira na to koliko ljudi nosi, može pomjeriti oštećene pršljenove i trajno oštetiti kičmenu moždinu, što vodi u oduzetost. Hitna pomoć ima posebnu opremu za imobilizaciju i prenošenje. Izuzetak je samo neposredna životna opasnost na mjestu nesreće, npr. požar.

Ako krv probije kompresivni zavoj, ne skidaš ga, već pojačaš pritisak još jednim koturom zavoja preko njega. Skidanjem prvog zavoja otkinuo bi ugrušak koji se stvara i krvarenje bi krenulo iznova. Samo prekrivanje gazom ne pojačava pritisak, a ako ništa ne poduzmeš, krvarenje se nastavlja i prijeti šok. Ako krvarenje ni tada ne prestaje, pozovi hitnu pomoć i nastavi pritiskati ranu.

Unesrećenog sa smrzotinama unesi u toplu prostoriju i daj mu tople napitke, da se tijelo postepeno zagrije. Smrznute dijelove ne trljaj i ne masiraj, jer tako dodatno razaraš smrznuto tkivo. Ne daj mu alkohol, jer širi krvne sudove u koži i ubrzava gubitak toplote. Ostavljanje unesrećenog napolju samo produžava djelovanje hladnoće i pogoršava povrede.

Pri sagorijevanju goriva oslobađa se ugljenmonoksid (CO) – gas bez boje i mirisa, pa ga ne možeš primijetiti. On se u krvi veže za hemoglobin umjesto kisika i tako guši organizam iznutra. Zato motor nikad ne ostavljaj da radi u zatvorenoj garaži ili drugom zatvorenom prostoru. Eurosuper 95 i Super plus 98 su vrste goriva, a ne gasovi, a natrijum hlorid je kuhinjska so.

Trijaža je određivanje prioriteta zbrinjavanja prema vrsti i težini povreda i razvrstavanje povrijeđenih prema hitnosti transporta. Koristi se kad ima više povrijeđenih, a malo pomagača i vozila: prvo se zbrinjavaju oni kojima je život neposredno ugrožen (prestanak disanja, besvjesno stanje, jako krvarenje), a lakše povrijeđeni čekaju. Ostali odgovori opisuju dijelove rada na mjestu nesreće, ali ne i suštinu trijaže – određivanje redoslijeda.

Predmet koji je napravio povredu i zaboden je u ranu ne smiješ vaditi. On često sam zatvara oštećene krvne sudove, pa bi njegovim izvlačenjem izazvao jako krvarenje i dodatno oštetio tkivo. Umjesto toga, učvrsti ga gazom i zavojem oko njega da se ne pomjera i hitno uputi povrijeđenog u bolnicu, gdje će ga ukloniti ljekar. Zato su odgovori da se predmet uklanja uvijek ili kod veće infekcije pogrešni.

Srčani zastoj je prestanak rada srca i zaustavljanje cirkulacije. Krv tada ne dolazi do mozga, osoba gubi svijest i prestaje normalno disati, a bez oživljavanja umire za nekoliko minuta. Ne miješaj ga sa srčanim udarom: kod srčanog udara poremećen je dotok krvi u dio srčanog mišića, ali srce još radi, iako udar može prerasti u zastoj. Zapadanje jezika je opasnost kod besvjesne osobe, a ne definicija zastoja.

Glavni znak srčanog udara je bol u prsima koja traje i širi se u vrat, vilicu ili ruku. Prate je znojenje, osjećaj gušenja, mučnina, nekad povraćanje, slabost, tjeskoba i strah. Uzrok je prekid dotoka krvi u dio srčanog mišića. Odmah zovi hitnu pomoć, smiri osobu i postavi je u polusjedeći položaj. Bol u stomaku bez ovih pratećih znakova nije tipična slika srčanog udara.

Kod sunčanice i toplotnog udara tijelo treba rashladiti: prenesi unesrećenog u hladan i prozračan prostor, skini mu višak odjeće, rashlađuj ga vlažnim oblozima i, ako je pri svijesti, daj mu hladne napitke. Led stavljen direktno na glavu može oštetiti kožu i ne hladi cijelo tijelo. Bočni položaj se koristi ako osoba izgubi svijest, ali sam po sebi ne rješava pregrijavanje.

Hipoglikemija je nizak nivo glukoze (šećera) u krvi. Najčešće se javlja kod dijabetičara koji su uzeli inzulin ili lijek, a nisu dovoljno jeli ili su se previše naprezali. Osoba je blijeda, znoji se, drhti, zbunjena je i može izgubiti svijest. Visok nivo šećera u krvi je hiperglikemija – „hipo" znači nisko, a „hiper" visoko.

Besvjesnu osobu koja leži na leđima ugrožava gušenje jezikom ili povraćenim sadržajem. Bez svijesti se mišići opuste, jezik zapadne i zatvori dišne puteve, a refleksi gutanja i kašljanja ne rade, pa povraćeni sadržaj može ući u pluća. Zato osobu koja diše postavljaš u bočni položaj. Oduzetost i gubitak krvi mogu postojati zbog povreda, ali nisu opasnost koju donosi sam položaj na leđima.

Na mjestu nesreće najvažnije je prvo zaštititi sebe i ostale. Osiguraj vozilo, uključi sva četiri pokazivača pravca, postavi sigurnosni trougao i pazi na saobraćaj, vatru, struju ili curenje goriva. Ako se i sam povrijediš, povrijeđenih je više, a pomoći nema. Pozivanje hitne pomoći je sljedeći korak, a pomaganje „bez obzira na sve" je pogrešno upravo zato što zanemaruje tvoju sigurnost.

Na otvorenu ranu stavlja se sterilna gaza, koja je čista i ne ostavlja vlakna u rani. Ona štiti ranu od prljavštine i infekcije do dolaska ljekara. Jod, rivanol, asepsol i slična sredstva ne sipaju se u otvorenu ranu kod prve pomoći, jer mogu oštetiti tkivo i otežati ljekaru procjenu i obradu rane. Zato ranu samo prekriješ sterilnom gazom i previješ.

Prva pomoć je pomoć koja se pruža na mjestu nesreće, odmah i prije dolaska stručne medicinske pomoći, a može je pružiti svako, pa i ti kao vozač. Cilj joj je da spasi život, spriječi pogoršanje stanja i ublaži bol. Pomoć u kolima hitne pomoći i pomoć zdravstvenih radnika su već stručna medicinska pomoć, koja se nastavlja na prvu pomoć.

Puls je vitalni parametar cirkulacije: udar krvi koji osjetiš na arteriji pri svakom otkucaju srca, najčešće na vratu ili zapešću. Po njemu procjenjuješ da li srce radi, koliko brzo i koliko snažno. Puls se opipava na arterijama, a ne na venama, pa odgovori o širenju i suženju vena i pulsiranju vena na vratu nisu tačni.

Unesrećenog s povredom grudnog koša postavljaš u polusjedeći položaj. Tako trbušni organi manje pritiskaju dijafragmu, pluća se lakše šire i unesrećeni lakše diše. U ležećem i koma položaju disanje mu je otežano, a ležanje na povrijeđenoj strani grudnog koša dodatno boli. Ako izgubi svijest, postupaš kao kod svake besvjesne osobe.

Broj vatrogasne službe u Bosni i Hercegovini je 123. Zoveš ga kod požara, ali i kad je povrijeđeni zaglavljen u vozilu ili kad curi gorivo ili druga opasna materija. Brojevi hitnih službi koje trebaš znati napamet:

• policija 122,
• vatrogasci 123,
• hitna medicinska pomoć 124.

Pregrijavanje kabine može dovesti do toplotnog udara. Na suncu temperatura u zatvorenom vozilu za kratko vrijeme naraste daleko iznad vanjske, a tijelo se više ne može dovoljno hladiti znojenjem. Posebno su ugrožena djeca, stariji i životinje – nikad ih ne ostavljaj u parkiranom vozilu. Dok voziš, provjetravaj kabinu ili koristi klimu i pij dovoljno tečnosti. Ostali odgovori ne opisuju stvarnu opasnost po zdravlje.

Kontuzije su nagnječenja mekih tkiva – kože, potkožnog tkiva i mišića – nastala udarcem tupim predmetom, bez otvorene rane. Prepoznaješ ih po bolu, otoku i modrici. Pomažu hladni oblozi, mirovanje i podizanje povrijeđenog dijela. Povrede glave mogu biti različite vrste, a otvorene frakture su prijelomi kosti s ranom, pa ti odgovori ne opisuju kontuziju.

Odrasla osoba u mirovanju normalno diše 16 do 20 puta u minuti. Ovaj broj ti služi kao orijentir: kad brojiš udisaje unesrećenog, znatno sporije ili znatno brže disanje upućuje na ozbiljan problem, npr. šok, povredu grudnog koša ili trovanje. Djeca i bebe dišu brže od odraslih. Disanje se mijenja s naporom i uzbuđenjem, pa ga procjenjuješ dok je osoba mirna.

Napomena: 16 do 20 je odgovor iz službenog kataloga i boduje se na ispitu. U medicini se danas kao normalno najčešće navodi 12 do 20 udisaja u minuti.

Trijažom se utvrđuje red hitnosti ukazivanja pomoći, odnosno koga od povrijeđenih treba prvo zbrinuti. Kad je povrijeđenih više, prvo pomažeš onima kojima je život neposredno ugrožen (ne dišu, bez svijesti su ili jako krvare), zatim teže, pa lakše povrijeđenima. Sigurnosne mjere su korak prije pružanja pomoći, a ne cilj trijaže, a ni redoslijed poziva u pomoć nije ono što trijaža određuje.