Teorija: pitanja i odgovori, stranica 17 od 18

Tokom praktične obuke kandidat, pored identifikacionih dokumenata, mora imati i na zahtjev ovlašćenog lica pokazati dokumente koji dokazuju da smije pristupiti obuci u vožnji:

• ljekarsko uvjerenje;
• uvjerenje o položenom ispitu iz pružanja prve pomoći;
• uvjerenje o položenom ispitu iz poznavanja propisa o bezbjednosti saobraćaja za kategoriju za koju se osposobljava.

Potvrda o završenom osposobljavanju iz upravljanja vozilom tada još ne postoji, jer obuka traje, a potvrda o teorijskoj obuci nije dovoljna, jer se traži položen ispit.

Obuka iz teoretskog dijela prve pomoći traje šest školskih časova. Toliko je potrebno da kandidat nauči osnovne postupke prve pomoći, poput procjene stanja povrijeđenog, oživljavanja, zaustavljanja krvarenja i postavljanja u bočni položaj, prije praktičnog dijela obuke. Tri školska časa ne bi bila dovoljna za ovo gradivo, pa taj odgovor nije tačan.

Prednja svjetla za maglu moraju davati bijelu ili žutu svjetlost. Ta svjetla služe da osvijetle kolovoz ispred tebe kad je vidljivost smanjena, pa svijetle bojom koja je predviđena za prednju stranu vozila. Crvena svjetlost je rezervisana za zadnju stranu vozila (zadnja pozicijska svjetla, stop-svjetla, zadnje svjetlo za maglu). Crveno svjetlo sprijeda zbunilo bi druge učesnike, jer bi mogli pomisliti da gledaju zadnji dio vozila.

Kroz tunel voziš s upaljenim kratkim svjetlima. U tunelu je vidljivost slabija nego napolju, a očima treba vremena da se naviknu na polumrak, pa kratka svjetla pomažu da ti vidiš put i da drugi vide tebe. Duga svjetla bi zaslijepila vozače iz suprotnog smjera i one ispred tebe. Svjetla za maglu nisu namijenjena vožnji kroz tunel, nego samo za smanjenu vidljivost zbog magle, snijega ili jake kiše.

Zvučne ili vibracijske trake upozoravaju te da smanjiš brzinu. Kad pređeš preko njih, osjetiš drhtanje upravljača i čuješ pojačan zvuk guma. To je znak da se približavaš mjestu koje traži veći oprez, npr. raskrsnici, pješačkom prelazu, naplatnoj stanici ili opasnoj krivini. Njihova svrha nikad nije da te podstaknu na bržu vožnju, nego da te na vrijeme upozore i natjeraju da usporiš.

Organizator mora prekinuti priredbu ili aktivnost na putu čim ona postane opasna ili prestanu uslovi pod kojima je odobrena. To je slučaj:

• kada su ugroženi učesnici ili gledaoci;
• kada nastanu okolnosti zbog kojih priredba, odnosno aktivnost ne bi ni bila odobrena;
• kada organizator ne provodi određene mjere osiguranja.

Odgovori u kojima učesnici i gledaoci nisu ugroženi, odnosno javni red i mir nije narušen, opisuju normalno stanje, pa tada nema razloga za prekid.

Nastava iz poznavanja propisa o bezbjednosti saobraćaja izvodi se u grupama od najviše 30 kandidata. Ograničenje postoji da bi predavač mogao pratiti svakog kandidata, odgovarati na pitanja i provjeravati koliko je gradivo savladano. Grupa može imati i manje kandidata, ali 20 ili 25 nisu tačni odgovori, jer pitanje traži propisanu gornju granicu, a ona iznosi 30.

Kandidat za kategorije A, B, C i podkategoriju C1 smije iz opravdanih razloga izostati s najviše osam nastavnih časova teorijske nastave iz propisa o bezbjednosti saobraćaja. Propis dozvoljava određen broj opravdanih izostanaka, jer se može desiti bolest ili druga spriječenost, ali uz veći broj izostanaka kandidat ne bi savladao dovoljan dio gradiva. Dva ili četiri časa nisu tačni odgovori, jer propisana granica iznosi osam časova.

Mobilni radnik je radnik koji čini dio prevoznog osoblja, uključujući pripravnike i naučnike, a radi za preduzeće koje obavlja komercijalni prevoz ili prevoz za vlastite potrebe putnika ili robe u drumskom saobraćaju. Taj pojam je širi od pojma vozača i obuhvata osoblje koje radi u prevozu. Opis lica koje upravlja vozilom ili je u vozilu raspoloživo za upravljanje odnosi se na vozača. Fizičko ili pravno lice koje obavlja djelatnost prevoza je prevoznik, a ne mobilni radnik.

Kod vučnog vozila s jednoosovinskom prikolicom, pod dužinom vozila podrazumijeva se ukupna dužina cijele kombinacije. Vučno vozilo i prikolica kreću se zajedno i na putu zauzimaju prostor kao jedna cjelina, pa se dužina mjeri od prednjeg kraja vučnog vozila do zadnjeg kraja prikolice. Uzimanje samo dužine vučnog vozila ili samo prikolice potcijenilo bi stvarnu dužinu, a s njom moraju računati i drugi vozači, npr. pri preticanju i skretanju.

Za vrijeme kretanja vozila zabranjene su radnje kojima neko dovodi sebe ili druge u opasnost. Zato nije dozvoljeno:

• uskakati u vozilo i iskakati iz njega;
• otvarati vrata i naginjati se van vozila;
• isturati dijelove tijela iz vozila i voziti se na vanjskim dijelovima vozila ili na traktorskim prikolicama.

Slušanje muzike nije zabranjeno, ali neka zvuk bude dovoljno tih da i dalje čuješ zvučne signale i sirene vozila s prvenstvom prolaza.

Lanci za snijeg smiju se postaviti na točkove kad na kolovozu vladaju zimski uslovi. Lanci povećavaju prianjanje gume na snijegu i ledu, pa su dio zimske opreme i namijenjeni su upravo takvim situacijama. Za njihovu upotrebu nije propisana određena visina snježnog pokrivača, zato je odgovor sa 5 cm netačan. Kad se kolovoz očisti, lance treba skinuti, jer na suhom kolovozu oštećuju put i smanjuju stabilnost vozila.

Motokultivator mora na prednjoj strani imati najmanje jedno svjetlo koje emituje bijelu svjetlost. Motokultivator je jednostavno i sporo vozilo, pa je za njega propisan minimum svjetlosne opreme, ali i on sprijeda mora biti uočljiv drugim učesnicima i osvijetliti put ispred sebe. Odgovor s dva žuta svjetla nije tačan: traži se bijela svjetlost, a dovoljno je jedno svjetlo.

Zimska oprema je obavezna od 1. novembra tekuće do 1. aprila naredne godine. U tom periodu se najčešće javljaju snijeg, led i niske temperature, pa vozilo tada mora imati propisanu zimsku opremu. Zapamti početak i kraj perioda: od prvog dana novembra do prvog dana aprila, a ne od sredine novembra do sredine aprila.

Nestanak vozačke dozvole moraš prijaviti nadležnom organu i objaviti u službenom glasilu. Postupak ima dva koraka:

• prijava nestanka nadležnom organu;
• objava nestanka u „Službenom glasniku BiH" ili službenim glasilima entiteta i Brčko distrikta BiH.

Objavom se nestala dozvola oglašava nevažećom, pa je niko ne može zloupotrijebiti. Zahtjev za zamjenu nije tačan odgovor, jer se zamjena odnosi na dozvolu koju imaš i predaješ, a ne na nestalu.

Saobraćajni znakovi se postavljaju s desne strane puta, uz kolovoz, u smjeru kretanja vozila. U BiH se vozi desnom stranom, pa je desna ivica puta mjesto gdje vozač očekuje znakove i najlakše ih uočava. Znak je okrenut prema vozilima koja mu se približavaju, tako da ga vidiš ispred sebe prije mjesta na koje se odnosi. Na lijevoj strani ili iznad kolovoza znak se postavlja samo izuzetno ili kao dodatni znak.

Na jedan stub smiju se postaviti najviše dva saobraćajna znaka. Vozač u prolazu ima samo trenutak da pročita znakove, pa bi veći broj znakova na istom stubu bio nepregledan i neki bi se lako previdio. Zato se znakovi raspoređuju tako da je svaka poruka jasna i brzo uočljiva, a tri ili četiri znaka na jednom stubu nisu dozvoljena.

Poluprečnik kruga znaka obavještenja u tunelima i galerijama iznosi 60 cm. Znakovi u tunelima i galerijama imaju propisane dimenzije, jer se uočavaju u slabijem osvjetljenju i pri prelasku iz dnevnog svjetla u polumrak, pa moraju biti dovoljno veliki da ih vozač na vrijeme primijeti. Odgovori od 50 cm i 70 cm nisu propisana mjera.

Na registarskim i probnim tablicama koriste se samo slova A, E, J, K, M, T i arapski brojevi. Ta slova izgledaju jednako i u latinici i u ćirilici, pa tablicu svako može pročitati bez zabune, bez obzira na to kojim pismom se služi. Ostali ponuđeni nizovi sadrže slova poput B, C, P, N ili S, koja u ćirilici ne postoje ili znače drugo slovo, pa bi stvarala zabunu.

Autobus s priključnim vozilom za prevoz lica smije se kretati najviše 50 km/h. Takva kombinacija je dugačka, teška i manje stabilna, a prevozi veliki broj ljudi, pa bi posljedice nezgode bile teške. Zato je za nju propisana niža brzina, koja važi i na putevima na kojima je ostalim vozilima dozvoljeno voziti brže. Ako znak na nekom dijelu puta određuje još manju brzinu, poštuješ manju.

Trolejbus se smije kretati najviše 50 km/h. Trolejbus vozi gradskim ulicama, vezan je za kontaktnu mrežu iznad kolovoza i često prevozi putnike koji stoje. Ako bi naglo kočio pri većoj brzini, putnici koji stoje mogli bi pasti i povrijediti se. Zato 60 ili 70 km/h nisu dozvoljene brzine za trolejbus.

Gradski autobus smije se kretati najviše 50 km/h. Gradski autobus prevozi mnogo putnika, od kojih mnogi stoje, često staje i kreće sa stajališta i vozi kroz naselje, gdje ima puno pješaka. Pri naglom kočenju putnici koji stoje lako padnu, pa je najveća dozvoljena brzina za gradski autobus 50 km/h, a ne 60 ili 70 km/h.

Teretno motorno vozilo koje vuče dva priključna vozila smije se kretati najviše 50 km/h. Takav skup vozila je vrlo dugačak i težak, ima duži put kočenja, a prikolice se pri naglom kočenju ili skretanju mogu zanositi. Zbog toga mu je propisana niska najveća brzina, i to ograničenje važi i kad je na putu inače dozvoljena veća brzina. Odgovori od 60 i 70 km/h su zato netačni.

Autobus koji osim ugrađenih sjedišta ima i mjesta za stajanje smije se kretati najviše 50 km/h. Putnici koji stoje nisu vezani i lako izgube ravnotežu pri kočenju, ubrzavanju ili u krivini, pa bi pri većoj brzini svako naglo kočenje moglo izazvati povrede. Zbog toga je za takve autobuse propisano ograničenje od 50 km/h, bez obzira na to što je na putu inače dozvoljena veća brzina.

Turistički voz smije se kretati najviše 20 km/h. Turistički voz služi za razgledanje i najčešće vozi kroz naselja i mjesta gdje ima mnogo pješaka, a putnički vagoni su lagani i često otvoreni. Pri većoj brzini bili bi nestabilni u krivinama, a putnici izloženi opasnosti, pa je propisana vrlo mala brzina od 20 km/h, a ne 30 ili 40 km/h.