Teorija: pitanja i odgovori, stranica 14 od 18

Kad pri skretanju presijecaš biciklističku stazu ili traku koja ide uz tvoj kolovoz, moraš propustiti bicikle i mopede koji se njome kreću, bilo da idu u istom ili u suprotnom smjeru. Biciklista koji vozi pravo svojom stazom ima prvenstvo, a pri skretanju udesno lako ga je previdjeti, pa pogledaj u retrovizor i preko ramena. Odgovor o motociklu je pogrešan, jer motocikli ne smiju voziti biciklističkom stazom ili trakom.

U raskrsnici sa kružnim tokom saobraćaj se reguliše tako da vozila u kružnom toku imaju prvenstvo prolaza. Vozač koji ulazi u kružni tok mora propustiti vozila koja se već kreću u krugu. Na taj način saobraćaj u kružnom toku teče neprekidno i ne zagušuje se, jer se vozila u krugu ne zaustavljaju zbog vozila koja ulaze. Zato je odgovor da vozila u kružnom toku nemaju prvenstvo netačan.

Dok se kao pješak krećeš kolovozom, ne smiješ koristiti mobilni telefon niti imati slušalice u oba uha. Na kolovozu si izložen vozilima, pa moraš čuti zvuk motora, sirenu ili upozorenje i vidjeti šta se oko tebe dešava. Telefon ti odvlači pogled i pažnju, a slušalice u oba uha odsijecaju te od zvukova saobraćaja. Kao vozač, računaj da pješak zadubljen u telefon možda neće primijetiti tvoje vozilo.

Ako na putu postoji obilježen pješački prelaz ili poseban prolaz za pješake, pješak je dužan da ga koristi ako nije udaljen više od 100 m od njega. Prelaz je mjesto gdje vozači očekuju pješake i gdje su dužni da ih propuste, pa je prelaženje tu znatno bezbjednije. Tek kad je prelaz dalji od 100 m, pješak smije preći kolovoz i na drugom mjestu, uz povećan oprez i najkraćim putem. Udaljenosti od 150 i 200 m nisu tačne.

Autoput je namijenjen isključivo saobraćaju motornih vozila, pa njime ne smiju da se kreću:

• pješaci,
• stoka,
• zaprežna vozila.

Oni se kreću sporo i nepredvidivo, a pri velikim brzinama na autoputu bili bi ozbiljna opasnost i za sebe i za vozače. Motocikl i oldtimer su motorna vozila, pa za njih ne postoji ovakva opšta zabrana.

Duga svjetla zamijeni kratkim svjetlima uvijek kad bi nekoga mogla zaslijepiti:

• prije mimoilaženja, čim ocijeniš da zasljepljuješ vozača iz suprotnog smjera, kao i kad on upali kratka svjetla ili te treptanjem upozori, a uvijek na razdaljini manjoj od 200 m;
• dok prolaziš pored organizovane kolone ili povorke pješaka;
• dok se krećeš za drugim vozilom, da ne bi zasljepljivao njegovog vozača (propis ovdje navodi rastojanje od 100 m).

Odgovor s razdaljinom većom od 300 m je netačan, a odgovor o vožnji za drugim vozilom bez navedenog rastojanja nije potpun.

Ko prvi put stekne vozačku dozvolu, mora u trajanju od dvije godine obilježavati vozilo kojim upravlja posebnim znakom. Taj znak ostalim učesnicima u saobraćaju govori da za upravljačem sjedi neiskusan vozač, pa mogu biti strpljiviji i oprezniji prema njemu, na primjer držati veći razmak. Rokovi od godinu dana ili tri godine nisu tačni. U tom periodu vozi posebno pažljivo i ne zaboravi postaviti znak.

Na autoput se uključuješ ne ugrožavajući vozila koja se već kreću autoputem:

• ako postoji traka za ubrzavanje, koristi je da dostigneš brzinu saobraćajnog toka i uključi se uz pokazivač pravca;
• ako trake za ubrzavanje nema, propusti vozila koja se kreću autoputem.

Odgovor o zauzimanju krajnje desne trake i prelasku na traku za usporavanje opisuje isključivanje s autoputa, a ne uključivanje. Vozila na autoputu imaju prednost, pa se uključi tek kad ima dovoljno prostora.

Pored autoputa i puta rezervisanog za saobraćaj motornih vozila, reklamni natpisi u zaštitnom pojasu van naselja smiju se postavljati najmanje 12 metara od krajnje tačke poprečnog profila puta. Na tim putevima vozi se velikom brzinom, pa reklame ne smiju biti preblizu da ne bi odvlačile pažnju vozača, zaklanjale saobraćajne znakove ili bile prepreka vozilu koje sleti s puta. Udaljenosti od 8 i 10 metara su premale.

Stoku javnim putem smije goniti lice koje je navršilo 16 godina života. Gonjenje stoke traži odgovornost i sposobnost da se životinje kontrolišu i drže uz ivicu kolovoza, a mlađe osobe teže procjenjuju opasnost od vozila. Zato su odgovori sa 14 ili 15 godina netačni. Kao vozač, kad primijetiš stoku na putu, smanji brzinu, ne koristi zvučni signal bez potrebe i prođi polako, jer se životinje mogu uplašiti i naglo skrenuti.

Gonič mora stoku na javnom putu držati što bliže desnoj ivici kolovoza. Tako ostatak kolovoza ostaje slobodan za vozila, a stoka se kreće uz desnu ivicu kao i ostali spori učesnici u saobraćaju. Kretanje uz lijevu ivicu ili po sredini kolovoza zaprečilo bi saobraćaj i dovelo do opasnih situacija. Kad sustigneš stoku na putu, uspori i prođi pored nje s lijeve strane, na dovoljnom razmaku.

Manevarsko svjetlo se automatski isključuje čim brzina kretanja naprijed pređe 10 km/h. Ono služi za dodatno osvjetljavanje prostora pored vozila pri sporim manevrima, na primjer pri parkiranju ili okretanju u mraku. Pri većoj brzini više nema svrhu i moglo bi zbunjivati ili zasljepljivati druge učesnike u saobraćaju, pa se samo gasi. Vrijednosti od 15 i 20 km/h nisu tačne.

Ugaono svjetlo dodatno osvjetljava prostor uz prednji ugao vozila na strani na koju vozilo skreće ili namjerava skrenuti. Kad skrećeš u mraku, ono osvijetli dio raskrsnice ili krivine koji kratka svjetla ne obuhvataju, pa lakše uočiš pješake, bicikliste i ivicu puta. Svjetlo koje osvjetljava prostor bočno od vozila pri sporim manevrima je manevarsko svjetlo, a ono koje olakšava ulazak, izlazak, utovar i istovar je drugo, pomoćno svjetlo.

Znakom za označavanje sporih vozila moraju se obilježiti motorna i priključna vozila koja zbog svoje konstrukcije na ravnom putu ne mogu ići brže od 30 km/h. Takav znak na zadnjoj strani vozila na vrijeme upozorava vozače koji dolaze otpozadi da sustižu vozilo koje se kreće znatno sporije, pa mogu ranije usporiti ili se pripremiti za preticanje. Granice od 40 ili 50 km/h nisu tačne.

Podkategorija D1 daje pravo upravljanja motornim vozilima za prevoz lica koja, osim sjedišta za vozača, imaju više od osam, a najviše šesnaest sjedišta. To su manji autobusi, odnosno minibusi. Odgovori o motornim vozilima za prevoz tereta čija je najveća dozvoljena masa veća od 3.500 kg ili od 7.500 kg odnose se na teretne kategorije (C1 i C), a ne na D1.

Za autobuse i teretna vozila najmanja dozvoljena dubina kanala na gaznoj površini pneumatika (šare gume) je 2 mm. Ova vozila su teška, pa im je za kočenje i držanje puta, naročito na mokrom kolovozu, potrebna dovoljna dubina kanala kroz koje se odvodi voda ispod gume. Manja dubina, poput 1,6 mm ili 1 mm, za ova vozila nije dovoljna, pa takav pneumatik treba zamijeniti.

Podkategorija C1E daje pravo upravljanja skupovima vozila čije vučno vozilo spada u podkategoriju C1, a priključno vozilo ima najveću dozvoljenu masu veću od 750 kg, uz dva uslova:

• najveća dozvoljena masa skupa ne prelazi 12.000 kg;
• najveća dozvoljena masa priključnog vozila ne prelazi masu neopterećenog vučnog vozila.

Skup s vučnim vozilom kategorije C pripada kategoriji CE, a samostalno teretno vozilo mase veće od 7.500 kg pripada kategoriji C, pa ti odgovori nisu tačni.

Ako se istovremeno steknu kazneni bodovi za više prekršaja, kazna se izriče za prekršaj koji nosi veći broj kaznenih bodova. Tako se primjenjuje stroža mjera, pa vozač ne može proći s blažom sankcijom samo zato što je uz teži prekršaj počinio i neki lakši. Odgovori o manjem ili najmanjem broju bodova bili bi nagrada za prekršioca, pa nisu tačni.

Praktični ispit iz upravljanja motornim vozilom za kategoriju B polaže se na javnom putu u gradu. Tamo ispitivač vidi kako se snalaziš u stvarnom saobraćaju: poštuješ li znakove i prvenstvo prolaza, kako se prestrojavaš, uključuješ u saobraćaj i parkiraš te kako pratiš ostale učesnike. Odgovori koji uključuju poligon nisu tačni za kategoriju B.

Aparat za gašenje požara na vidljivom i lako dostupnom mjestu moraju imati vozila kod kojih je opasnost od požara ili njegove posljedice veća:

• vozila za javni prevoz, teretna motorna i priključna vozila;
• putnička vozila opremljena za korišćenje alternativnih goriva (LPG, CNG).

U vozilima javnog prevoza ugroženi su brojni putnici, teretna vozila prevoze teret koji može goreti, a gas pod pritiskom povećava rizik od požara. Obična putnička vozila ovu obavezu nemaju, pa je taj odgovor netačan.

Vozači vozila kategorija C, CE, D i DE i podkategorija C1, C1E, D1 i D1E, dok upravljaju tim vozilima, smiju imati 0,0 g/kg alkohola u krvi, dakle nimalo. Ova vozila su velika i teška ili prevoze mnogo putnika, pa i najmanji pad koncentracije i sporija reakcija mogu imati teške posljedice. Zato za njihove vozače važi potpuna zabrana, a granice od 0,3 i 0,5 g/kg ovdje ne važe.

Vozač vozila kojim se obavlja javni prevoz smije za vrijeme obavljanja tog prevoza imati 0,0 g/kg alkohola u krvi, odnosno ne smije piti alkohol uopšte. On je odgovoran za bezbjednost putnika i tereta koje prevozi, ali i ostalih učesnika u saobraćaju. Alkohol usporava reakcije i smanjuje sposobnost procjene, a od profesionalnog vozača se traži potpuna pouzdanost. Granice od 0,3 i 0,5 g/kg za ovu situaciju ne važe.

Kandidat za vozača tokom praktične obuke u upravljanju vozilom smije imati 0,0 g/kg alkohola u krvi, dakle ni kap alkohola. Kandidat tek uči da upravlja vozilom, reakcije i procjene su mu još nesigurne, a alkohol bi ih dodatno oslabio i ugrozio i njega, i instruktora, i ostale učesnike u saobraćaju. Zato granice od 0,3 i 0,5 g/kg za kandidate ne važe.

Zaprežna vozila koja se kreću jedno iza drugog moraju držati razmak od najmanje 50 m. Taj razmak omogućava bržim vozilima da ih pretiču jedno po jedno i da se nakon preticanja bezbjedno vrate na desnu stranu kolovoza, umjesto da moraju preticati cijelu kolonu odjednom. Razmaci od 100 ili 150 m nisu tačni. Kad sustigneš zaprežno vozilo, uspori i pretiči ga samo kad imaš dovoljno prostora i preglednosti.

Zaprežnim vozilom na javnom putu smije upravljati lice sa navršenih 16 godina života. Upravljanje zapregom zahtijeva da vozač kontroliše životinje, koje se mogu uplašiti saobraćaja, i da poznaje osnovna saobraćajna pravila, pa je propisana ista starosna granica kao za goniča stoke. Zato su odgovori sa 14 ili 15 godina netačni.