Teorija: pitanja i odgovori, stranica 11 od 18

Poslije saobraćajne nezgode u kojoj je nastala samo manja materijalna šteta vozači moraju:

• ukloniti vozila s kolovoza i razmijeniti lične podatke;
• popuniti i potpisati obrazac evropskog izvještaja o saobraćajnoj nezgodi.

Vozila uklanjaš da ne ometaju saobraćaj i ne izazovu novu nezgodu. Razmijenjeni podaci i potpisan izvještaj služe za naknadu štete kod osiguranja. Samo nastaviti vožnju nije dozvoljeno, jer bi oštećeni vozač ostao bez podataka potrebnih za naknadu štete.

Kad dobiješ vozačku dozvolu za A1, A, B ili C1, prve dvije godine imaš posebna ograničenja. U tom periodu ne smiješ upravljati vozilom:

• koje nije obilježeno posebnim znakom za vozača početnika;
• na autoputu brzinom većom od 120 km/h;
• na brzom putu brzinom većom od 90 km/h.

Ograničenja postoje jer novi vozači još nemaju dovoljno iskustva za procjenu opasnosti pri velikim brzinama. Za mokri kolovoz nema posebne zabrane za početnike, ali tada, kao i svi vozači, moraš prilagoditi brzinu.

Kada prilaziš obilježenom pješačkom prelazu, moraš biti spreman da na vrijeme staneš. To znači da:

• upravljaš vozilom s naročitom opreznošću;
• voziš takvom brzinom da u slučaju potrebe možeš zaustaviti vozilo ispred pješačkog prelaza.

Zaustavljanje nije obavezno uvijek, nego kada pješaci prelaze, stupaju na prelaz ili pokazuju namjeru da pređu. Odgovor o zaustavljanju i čekanju da djeca odu opisuje drugu situaciju, a ne opšte pravilo za prilaz pješačkom prelazu.

Javni putevi moraju imati najmanje dvije saobraćajne trake i dvije ivične trake ili ivičnjake u ravni kolovoza, a ulice trotoare s ivičnjacima. Dvije saobraćajne trake omogućavaju da se vozila kreću u oba smjera i bezbjedno mimoilaze. Ivične trake ili ivičnjaci jasno odvajaju kolovoz od okoline i daju prostor uz ivicu, a trotoari u ulicama odvajaju pješake od vozila. Odgovori sa samo jednom saobraćajnom ili jednom ivičnom trakom ne odgovaraju propisanom minimumu.

Javni put izvan naselja čini i zemljišni pojas s obje strane puta, širine najmanje jedan metar, računajući od krajnje tačke poprečnog profila puta. To znači da put nije samo kolovoz: obuhvata i bankine, jarke i taj pojas uz njih, koji služi za održavanje puta, odvodnjavanje i bezbjednost. Pojas postoji s obje strane, a ne samo s desne. Širine od dva ili tri metra nisu propisani minimum.

U naselju je opšte ograničenje brzine 50 km/h. Zato smiješ voziti:

• brzinom koja ne prelazi 50 km/h;
• brzinom većom od 50 km/h samo kada je to saobraćajnim znakom dozvoljeno.

Ograničenje postoji jer su u naselju pješaci, djeca, raskrsnice i vozila koja se uključuju, pa moraš moći brzo zaustaviti vozilo. Brzina od 40 km/h može biti propisana znakom na određenom mjestu, ali nije opšte pravilo za naselje.

Saobraćajna traka za usporavanje je dio kolovoza namijenjen za isključivanje vozila iz saobraćaja na putu. Na nju prelaziš kada napuštaš put, na primjer pri izlasku s autoputa ili skretanju prema benzinskoj pumpi, i na njoj smanjuješ brzinu. Tako ne usporavaš na glavnoj traci, gdje bi ugrozio vozila iza sebe. Ostali odgovori opisuju traku za spora vozila, namijenjenu vozilima koja se sporo kreću, a to je drugi pojam.

Na putu rezervisanom za saobraćaj motornih vozila i na brzom putu van naselja ne smiješ voziti:

• brzinom većom od 100 km/h;
• brzinom većom od one koju određuje saobraćajni znak postavljen na putu.

Ograničenje od 100 km/h je opšte, a kada je znakom propisana manja brzina, na primjer zbog krivine ili radova, poštuješ znak. Rasponi od 70 do 90 km/h ili od 60 do 80 km/h nisu propisana ograničenja za ove puteve.

Pravo prvenstva prolaza imaju vozila hitnih službi i službi bezbjednosti:

• vozila službe hitne pomoći i vatrogasna vozila;
• vozila policije, sudske policije, zatvorske policije-straže, vojna vozila i vozila Granične policije BiH.

Ona to pravo koriste kada daju posebne svjetlosne i zvučne znakove, a tada im moraš osloboditi prolaz i, po potrebi, zaustaviti se. Vozila inspekcijskih službi nemaju pravo prvenstva prolaza, pa se kreću po opštim pravilima.

Javni putevi moraju biti osposobljeni da podnesu osovinsko opterećenje od najmanje 10 tona po osovini. To je minimalna nosivost kolovoza i objekata na putu, poput mostova, kako bi njima bez oštećenja puta mogla prolaziti i teška teretna vozila i autobusi. Manje vrijednosti, od 7 do 9 tona, nisu propisani minimum. Ako neki put ili most ima manju nosivost, to ograničenje se označava saobraćajnim znakom.

Sposobnost predviđanja rizika i opasnosti u saobraćaju zavisi prije svega od iskustva i znanja. Znanje ti govori šta pravila nalažu i koje su situacije opasne, a iskustvo ti pomaže da prepoznaš rane znakove opasnosti, na primjer dijete uz ivicu puta ili vozilo koje će se uključiti. Brzina reakcije važna je tek kad opasnost nastane, ali ne pomaže da je predvidiš. Vrsta vozila ne utiče na tvoju sposobnost predviđanja.

Ukupan zaustavni put je noću duži nego danju, jer je vrijeme reagovanja vozača duže. Zaustavni put čine put koji pređeš dok reaguješ i put kočenja. Noću slabije vidiš, kasnije uočavaš prepreke i teže procjenjuješ udaljenost, a umor dodatno usporava reakciju, pa vozilo pređe više metara prije nego što uopšte počneš kočiti. Zato noću voziš sporije. Oprez vozača ne skraćuje zaustavni put, a on nije ni isti danju i noću.

Motorno vozilo koje vuče prikolicu za stanovanje (kamp prikolicu) ili laku prikolicu smije voziti najviše 80 km/h. Prikolica povećava masu i dužinu skupa vozila, produžava put kočenja i čini ga osjetljivim na bočni vjetar i zanošenje, naročito pri većim brzinama. Zato je ovo ograničenje niže od onoga za putnička vozila bez prikolice. Saobraćajni znak može propisati i manju brzinu, a tada poštuješ znak.

Na pružnom prelazu bez branika, polubranika i svjetlosnih znakova prelaziš prugu tek kad se uvjeriš da ne nailazi voz ili drugo šinsko vozilo, i to s naročitom opreznošću. Na takvom prelazu niko te ne upozorava na voz, pa se moraš sam uvjeriti, gledajući lijevo i desno i prilagođavajući brzinu. Zaustavljanje samo po sebi nije cilj: obaveza je da se uvjeriš da je pruga slobodna, a staneš ako to drugačije ne možeš. Zvučni znak i brzo prelaženje su opasni, jer voz ne može naglo stati.

Kada na semaforu trepće žuto svjetlo, semafor ne reguliše saobraćaj, pa važe saobraćajni znakovi, a znak „STOP” te obavezuje da zaustaviš vozilo. Trepćuće žuto svjetlo samo upozorava na pojačan oprez. Kod znaka „STOP” moraš potpuno zaustaviti vozilo na liniji zaustavljanja, a ako je nema, na mjestu odakle imaš pregled raskrsnice, pa propustiti vozila koja imaju prvenstvo prolaza. Vožnja bez zaustavljanja zato nije dozvoljena, a svi pokazivači pravca istovremeno ovdje nemaju nikakvu ulogu.

Van naselja brzinu prilagođavaš trenutnim uslovima na putu i u saobraćaju, kao i vrsti puta. Na mokrom ili zaleđenom kolovozu, u krivinama, magli ili gustom saobraćaju voziš sporije, a autoput, brzi put i ostali putevi razlikuju se po ograničenjima i karakteristikama. Vrijeme za koje želiš stići na odredište nije razlog za izbor brzine: žurba je jedan od čestih uzroka neprilagođene brzine i saobraćajnih nezgoda.

Nasloni za glavu štite glavu i vratne pršljenove vozača i putnika u slučaju saobraćajne nezgode. Pri udaru, naročito otpozadi, sjedište naglo gurne tijelo naprijed, a glava se trzne unazad; naslon zaustavlja taj pokret i sprječava teške povrede vrata. Zato naslon podesi tako da mu gornja ivica bude otprilike u visini vrha glave, a da bude što bliže potiljku. Naslon nije namijenjen spavanju ni boljoj preglednosti puta.

Na putu van naselja bezbjednosni trokut postavljaš najmanje 50 m iza zaustavljenog vozila, u vertikalnom položaju. Udaljenost od 50 m daje vozačima koji nailaze dovoljno vremena da uoče opasnost, uspore i bezbjedno obiđu tvoje vozilo. Trokut mora stajati uspravno, jer u horizontalnom položaju ne bi bio vidljiv. Prije nego što izađeš iz vozila, uključi sve pokazivače pravca istovremeno i obuci svjetloodbojni prsluk.

Prije ulaska u raskrsnicu moraš znati ko u njoj ima prvenstvo i odakle dolaze vozila. Zato:

• utvrdiš kako je regulisan saobraćaj na raskrsnici (semafor, znakovi, ovlašćeno lice ili pravilo desne strane);
• utvrdiš smjerove iz kojih nailaze vozila;
• propustiš vozila koja imaju prvenstvo prolaza.

Povećanje brzine pred raskrsnicom je pogrešno, jer skraćuje vrijeme koje ti treba da uočiš opasnost i zaustaviš vozilo.

Prestrojavanje iz jedne saobraćajne trake u drugu izvodiš postupno i bezbjedno:

• uključiš odgovarajući pokazivač pravca;
• pogledom u ogledala i preko ramena uvjeriš se da prestrojavanje možeš izvesti bez opasnosti;
• pravilno se prestrojiš, uz povećavanje ili smanjivanje brzine, kako bi se uklopio u saobraćaj u drugoj traci.

Zaustavljanje radi prestrojavanja je pogrešno: vozilo koje stane u traci ometa i ugrožava vozila iza sebe.

Kad naiđeš na saobraćajni znak, dužan si postupiti u skladu s njegovim značenjem. Znak je obavezujući: on određuje zabranu ili obavezu, upozorava te ili obavještava, i važi za sve učesnike na koje se odnosi. Lična procjena situacije ne smije zamijeniti znak, čak i kad ti se čini da opasnosti nema. Znak je postavljen jer na tom mjestu postoji razlog koji ti možda nije vidljiv, na primjer nepregledna krivina, škola ili oštećen kolovoz.

Kada si prinuđen zaustaviti vozilo na kolovozu, moraš se pobrinuti da ono ne ugrozi druge. Zato:

• preduzimaš sve mjere da zaustavljeno vozilo ne dovede u opasnost druga vozila, na primjer uključiš sve pokazivače pravca i postaviš bezbjednosni trokut;
• dok se krećeš van vozila, nosiš svjetloodbojni prsluk;
• vozilo što prije uklanjaš s kolovoza.

Otvaranje poklopca motora nije propisana obaveza i ne doprinosi bezbjednosti ostalih učesnika.

Među najčešćim greškama vozača koje dovode do saobraćajnih nezgoda su nepoštovanje prava prvenstva prolaza i nepropisna vožnja unazad. Nepoštovanje prvenstva dovodi do sudara na raskrsnicama i pri uključivanju, često s teškim posljedicama. Pri vožnji unazad pregled je ograničen, pa vozači lako udare u pješake, naročito djecu, ili u druga vozila. Propisno preticanje i obilaženje, kao i propisna i prilagođena brzina, nisu greške, nego ispravno ponašanje.

Vozila u saobraćaju moraju ispunjavati propisane uslove u pogledu:

• dimenzija, ukupne mase i osovinskog opterećenja;
• zaštite životne sredine, uz ispravne propisane uređaje i opremu.

Prekoračene dimenzije i mase ugrožavaju bezbjednost i oštećuju puteve, neispravni uređaji, poput kočnica ili svjetala, ugrožavaju sve učesnike, a izduvni gasovi i buka zagađuju okolinu. Udobnost vozila je stvar izbora vlasnika i nije propisan uslov za učešće u saobraćaju.

Od zaustavljenog ili parkiranog vozila do neisprekidane uzdužne linije, suprotne ivice kolovoza ili prepreke mora ostati slobodan prolaz širok najmanje 3 m. Tako ostala vozila mogu nesmetano proći pored tvog vozila, a da pri tome ne pređu punu liniju, koju ne smiju prelaziti, niti udare u prepreku. Razmak od 2 m ili 2,5 m bio bi preuzak, naročito za teretna vozila i autobuse. Ako ne možeš ostaviti 3 m, na tom mjestu ne smiješ stati.