Teorija: pitanja i odgovori, stranica 15 od 18

Dijete na zadnjem sjedištu smiješ prevoziti samo propisno zaštićeno, pa su tačni odgovori koji govore o:

• djetetu starijem od pet, a mlađem od 12 godina;
• posebnom podmetaču prilagođenom visini djeteta, koji omogućava upotrebu sigurnosnog pojasa;
• ispravnom vezivanju pojasom ili u sigurnosnoj sjedalici pričvršćenoj pojasom u tri tačke ili posebnim kopčama.

Bez podmetača pojas za odrasle djetetu prelazi preko vrata i stomaka, pa bi ga pri sudaru teško povrijedio. Raspon od tri do 10 godina nije onaj koji propis navodi.

Tricikl je motorno vozilo na tri točka simetrično postavljena u odnosu na srednju uzdužnu osu, s toplotnim motorom radne zapremine veće od 50 cm³ ili konstrukcijske brzine veće od 45 km/h. Upravo te granice ga razlikuju od mopeda na tri točka, koji ima motor do 50 cm³ i najveću brzinu do 45 km/h, kako opisuje netačan odgovor. Zato pri razvrstavanju vozila gledaj radnu zapreminu motora i konstrukcijsku brzinu.

Zemljani put je put bez izgrađenog kolovoza i kolovoznog zastora, i ostaje zemljani i kad na mjestu priključka na javni put ima izgrađen kolovoz. Na njemu nema asfalta ni tucanika, pa je podloga neravna, a po kiši blatnjava i klizava. Kad sa zemljanog puta izlaziš na put s izgrađenim kolovozom, moraš propustiti vozila na tom putu. Put od dva sloja uvaljanog tucanika je makadamski, a površina dostupna većem broju korisnika opisuje nekategorisani put.

Na prednjem sjedištu do vozača ne smiješ prevoziti:

• lice koje je očigledno pod uticajem alkohola ili opojnih sredstava, jer bi moglo ometati vozača ili posegnuti za upravljačem;
• dijete mlađe od 12 godina, jer je na prednjem sjedištu izloženije povredama pri sudaru, naročito udaru vazdušnog jastuka.

Odgovor o licu starijem od 18 godina je netačan, jer odrasla, trijezna osoba normalno smije sjediti do vozača.

Vožnja unazad je zabranjena tamo gdje je preglednost loša ili je rizik od sudara velik, pa unazad ne smiješ:

• ulaziti u nepreglednu raskrsnicu;
• kretati se preko prelaza puta preko željezničke pruge u istom nivou;
• voziti na prevojima i u krivinama u kojima je preglednost nedovoljna.

Pri vožnji unazad slabo vidiš šta je iza vozila, a drugi to ne očekuju. Na kratkom dijelu puta vožnja unazad je, uz oprez, upravo ono što je dozvoljeno, pa taj odgovor nije tačan.

Za autobuse, autobuse s lakom prikolicom i teretna vozila najveće dozvoljene mase veće od 3.500 kg, a manje od 7.500 kg, najveća dozvoljena brzina na putevima je 80 km/h. Ova vozila su veća i teža od putničkih automobila, imaju duži put kočenja i manju stabilnost, pa im je dozvoljena brzina niža. Ako znak ili uslovi na putu traže manju brzinu, moraš voziti sporije. Vrijednosti od 60 i 70 km/h nisu tačne za ovu grupu vozila.

Sedmično vrijeme vožnje je ukupno vrijeme vožnje sabrano tokom jedne sedmice. Računa se cijela sedmica, a ne samo radni dani, jer i vožnja vikendom jednako umara vozača. Ovo vrijeme bilježi tahograf, a služi da se ograniči ukupno vrijeme za upravljačem i spriječi umor, koji je jedan od čestih uzroka teških nezgoda kod profesionalnih vozača. Odgovor o pet radnih dana zato nije tačan.

Zaštitne žičane ograde postavljaju se uz autoputeve i brze puteve. Na tim putevima vozi se velikim brzinama, pa ograda sprječava da na kolovoz iznenada stupe životinje ili pješaci, što bi pri takvim brzinama izazvalo teške nezgode. Uz puteve u naselju takve ograde se ne postavljaju, jer tamo pješaci normalno koriste trotoare i prelaze kolovoz na pješačkim prelazima.

Kad pješacima u susret dolazi vozilo pod pratnjom, oni su dužni da se sklone s kolovoza dok to vozilo ne prođe. Vozila pod pratnjom imaju posebna prava u saobraćaju, a pratnja upozorava ostale učesnike posebnim svjetlosnim i zvučnim znakovima. Nesmetano nastavljanje kretanja dovelo bi pješaka u opasnost i ometalo prolaz vozila pod pratnjom, pa taj odgovor nije tačan. I kao vozač moraš takvom vozilu omogućiti nesmetan prolaz.

Najveća dozvoljena širina putničkog automobila je 2,50 m. Ograničenje širine osigurava da vozilo stane u svoju saobraćajnu traku i da se bezbjedno mimoilazi s vozilima iz suprotnog smjera, naročito na užim putevima, mostovima i u tunelima. Širina od 2,70 m prelazi dozvoljenu mjeru, a 2,30 m nije granica koju propis postavlja, pa ti odgovori nisu tačni.

U vertikalnu saobraćajnu signalizaciju spadaju znakovi i table postavljeni pored ili iznad kolovoza, pa su tačni odgovori:

• znakovi opasnosti;
• znakovi obavještenja;
• dopunske table.

U ovu grupu spadaju i znakovi izričitih naredbi. Oprema za označavanje ivice kolovoza, poput smjerokaznih stubića, nije vertikalna signalizacija, već posebna oprema puta koja vozača vodi uz ivicu kolovoza.

Natpisi na znakovima obavještenja u pravilu se ispisuju malim slovima, s velikim početnim slovom. Tekst pisan malim slovima čita se brže i lakše, jer svaka riječ ima prepoznatljiv oblik, a to je važno vozaču koji znak vidi samo nakratko, u vožnji. Zato velika slova nisu pravilo za ove natpise.

Poleđina podloge saobraćajnog znaka mora biti siva i bez sjaja. Mat siva površina ne odbija svjetlost, pa vozače iz suprotnog smjera ne zasljepljuje i ne odvlači im pažnju, a jasno pokazuje da je to zadnja strana znaka koji se na njih ne odnosi. Bijela poleđina bila bi uočljivija i mogla bi zbunjivati vozače, pa taj odgovor nije tačan.

Saobraćajni znakovi u naselju koji su smješteni uz kolovoz postavljaju se na visini od 0,30 do 2,20 m. Propisana visina osigurava da znakovi budu postavljeni ujednačeno i u vidnom polju vozača, pa znaš gdje da ih tražiš. Ponuđeni rasponi razlikuju se samo u jednoj granici, zato zapamti tačan: najmanje 0,30 m, a najviše 2,20 m. Rasponi od 0,40 do 2,20 m i od 0,30 do 2,30 m nisu tačni.

Znakovi obavještenja za vođenje saobraćaja na autoputevima imaju zelenu osnovnu boju, sa simbolima i natpisima bijele boje. Zelena boja ih jasno izdvaja, pa vozač i pri velikoj brzini lako uoči obavještenja o pravcima, izlazima i udaljenostima i zna da se odnose na autoput. Plava boja nije osnovna boja ovih znakova na autoputu, pa taj odgovor nije tačan.

Saobraćajna ogledala mogu biti okruglog ili pravougaonog oblika. Postavljaju se na nepreglednim mjestima, na primjer na izlazu iz dvorišta ili na nepreglednoj raskrsnici, da bi vozač vidio vozila koja direktno ne može vidjeti. Trougao je oblik saobraćajnih znakova, a ne ogledala, pa taj odgovor nije tačan. Imaj na umu da ispupčeno ogledalo umanjuje sliku, pa vozila u njemu izgledaju dalje nego što jesu.

Oznake na kolovozu smiju se izdizati iznad površine kolovoza najviše 0,6 cm. Deblje oznake stvarale bi neravnine na kolovozu, zbog kojih bi vozila, a naročito motocikli i bicikli, mogla izgubiti stabilnost pri prelasku preko njih. Vrijednost od 0,5 cm nije propisana granica. Imaj na umu da su oznake na mokrom kolovozu često klizavije od asfalta, pa na njima pažljivo koči i skreći.

Znakovi izričitih naredbi stavljaju učesnicima u saobraćaju do znanja zabrane, ograničenja i obaveze kojih se moraju pridržavati. To su, na primjer, znakovi zabrane preticanja, ograničenja brzine ili obaveznog smjera. Za razliku od znakova obavještenja, koji samo pružaju korisne informacije o putu, ovi znakovi te obavezuju, pa je njihovo nepoštovanje prekršaj. Odgovor o obavještenjima zato opisuje drugu grupu znakova.

Uređaji za regulisanje saobraćaja (semafori) daju svjetlosne znakove crvene, žute i zelene boje, pa je tačan odgovor koji obuhvata sve navedeno. Crveno svjetlo zabranjuje prolaz, žuto zabranjuje ulazak u raskrsnicu, osim vozilu koje je toliko blizu da se više ne može bezbjedno zaustaviti, a zeleno dozvoljava prolaz. Odgovori koji navode samo crvenu ili samo žutu i zelenu boju su nepotpuni.

Tačan je odgovor „da": crveno i zeleno svjetlo ne smiju biti upaljeni istovremeno na trobojnom semaforu. Crveno zabranjuje, a zeleno dozvoljava prolaz, pa bi njihovo istovremeno paljenje davalo vozačima suprotne naredbe i izazvalo zabunu i opasne situacije u raskrsnici. Crveno se može upaliti zajedno sa žutim, kao najava da će se uskoro upaliti zeleno, ali nikad zajedno sa zelenim.

Kad je semafor postavljen iznad saobraćajne trake i svjetla su poredana vodoravno, redoslijed je crveno lijevo, žuto u sredini, a zeleno desno. Ustaljen raspored omogućava vozaču da znak prepozna i po položaju svjetla, a ne samo po boji, što je važno pri lošoj vidljivosti i za vozače koji slabije razlikuju boje. Kod uspravnog semafora crveno je uvijek na vrhu, a kod vodoravnog uvijek lijevo, dok je žuto između crvenog i zelenog.

Tačan je odgovor „da": oznake na kolovozu mogu se postavljati zajedno s drugim saobraćajnim znakovima. Tada se međusobno dopunjuju, na primjer znak za pješački prelaz pored puta i obilježen prelaz na kolovozu, ili znak obaveznog smjera i strelice u traci. Takvo kombinovanje vozaču daje jasniju poruku i lakše ga je uočiti, naročito kad je jedan od znakova zaklonjen.

Simboli svjetlosnih saobraćajnih znakova izvedenih tehnologijom optičkih vlakana, svjetlosnih polja, LED ili LCD tehnike moraju biti potpuno čitljivi na udaljenosti manjoj od 150 m. To znači da vozač koji se nalazi unutar tih 150 m od uređaja mora jasno prepoznati simbol, kako bi na vrijeme reagovao. Kod ovih uređaja simbol je sastavljen od svjetlećih tačaka ili polja, pa propis traži da bude jasan na cijeloj toj udaljenosti. Odgovori s udaljenostima većim od 180 ili 200 m nisu tačni.

Znak Andrejin krst mora biti uočljiv sa udaljenosti od najmanje 50 m. Ovaj znak označava mjesto gdje put prelazi preko željezničke pruge u istom nivou, pa ga vozač mora na vrijeme vidjeti kako bi usporio, pogledao u oba smjera pruge i zaustavio se prije prelaza ako voz nailazi. Vozovi imaju dug put kočenja i ne mogu se zaustaviti zbog tebe. Udaljenosti od 60 i 75 m nisu tačne.

Osnovna boja znakova obaveze (dio znakova izričitih naredbi) je plava, sa simbolima bijele boje. Plavi krug, na primjer sa strelicom za obavezan smjer, govori ti šta moraš uraditi. Crvena boja, najčešće kao obod, karakteristična je za znakove zabrane, a bijela nije osnovna boja znakova obaveze, pa ti odgovori nisu tačni.