Pravila saobraćaja: pitanja i odgovori, stranica 1 od 4

Kretanje vozilom unazad dozvoljeno je samo na kratkom dijelu puta.

Unazad smiješ voziti kratko, stranom kolovoza kojom si se do tada kretao unaprijed, i samo ako time ne ugrožavaš niti ometaš druge učesnike u saobraćaju. Nepregledna krivina i tunel su upravo mjesta na kojima je kretanje unazad zabranjeno, ma koliko dio puta bio kratak. Zabranjeno je i u uslovima smanjene vidljivosti, na prelazu preko željezničke pruge, na dijelu puta gdje je zabranjeno zaustavljanje i kad sa sporednog puta ulaziš na put sa prvenstvom prolaza.

Na magistralnom putu van naselja, gdje nema znaka ograničenja, ne smiješ voziti brže od 80 km/h.

Van naselja zakon dozvoljava 130 km/h na autoputu, 100 km/h na brzoj saobraćajnici i 80 km/h na svim ostalim putevima. Magistralni put nije ni autoput ni brza saobraćajnica, pa za njega važi 80 km/h. Vrijednosti od 60 i 70 km/h nijesu opšte ograničenje za ovaj put: 70 km/h je, na primjer, granica za mladog vozača i za neke vrste vozila. Ako je postavljen znak, poštuješ brzinu sa znaka.

Pješačko ostrvo na sredini kolovoza sa saobraćajem u oba smjera uvijek obilaziš sa desne strane.

Površinu, objekat ili uređaj na sredini kolovoza koji nije namijenjen za saobraćaj vozila moraš obići zdesna. Kad bi ga obišao slijeva, prešao bi na dio kolovoza za vozila iz suprotnog smjera i išao bi im čeono u susret. Obilaženje sa obje strane dozvoljeno je samo na putu sa jednosmjernim saobraćajem, ako saobraćajnim znakom nije drugačije određeno.

Na putu sa prvenstvom prolaza, neposredno ispred takve raskrsnice, smiješ da pretičeš bicikl, moped ili motocikl.

Preticanje neposredno ispred raskrsnice i na njoj inače je zabranjeno, jer se tu ukrštaju putanje i vozilo ispred može skrenuti. Kad se krećeš putem sa prvenstvom prolaza, zakon dozvoljava nekoliko izuzetaka, a jedan od njih je preticanje bicikla, mopeda ili motocikla. Vozila koja zadržavaju pravac kretanja, pa ni putnička, na tom mjestu ne smiješ preticati.

Prolaženje vozilom pored drugog vozila koje dolazi iz suprotnog smjera je mimoilaženje.

Zakon razlikuje tri radnje prema tome kako se kreće drugi učesnik:

• mimoilaženje – dolazi ti u susret, iz suprotnog smjera;
• preticanje – kreće se ispred tebe u istom smjeru;
• obilaženje – ne pomjera se (zaustavljeno vozilo, objekat ili prepreka na kolovozu).

Pri mimoilaženju sa svoje lijeve strane ostavljaš dovoljno rastojanja, a po potrebi pomjeraš vozilo ka desnoj ivici kolovoza.

Vozač je dužan da bez odlaganja ukloni sa kolovoza predmete i materije koji potiču sa vozila kojim upravlja.

Ako ti sa vozila padne teret ili dio vozila, ili se prospe neka materija, to je tvoja odgovornost, jer drugim vozačima predstavlja opasnost. Za ostale predmete na koje naiđeš obaveza je blaža: uklanjaš ih ako možeš i ako time ne ugrožavaš saobraćaj, a ako ne možeš, bez odlaganja obavještavaš nadležni organ ili upravljača puta. Zato nije tačno da moraš ukloniti baš sve predmete sa kolovoza ili sa svoje saobraćajne trake.

Teretno motorno vozilo mora imati dva prsluka sa svjetlosno reflektujućim osobinama.

Propisano je da se u putničkom vozilu nalazi jedan takav prsluk, a u teretnom vozilu i autobusu po dva. Prsluk oblačiš kad se nađeš na kolovozu van vozila, npr. pri kvaru ili nezgodi, da bi te drugi vozači na vrijeme vidjeli, naročito noću i po lošem vremenu. Za putničko vozilo dovoljan je, dakle, jedan prsluk.

Na putu za saobraćaj u oba smjera sa najmanje četiri saobraćajne trake moraš da koristiš desnu kolovoznu traku.

Kolovozna traka je dio kolovoza za jedan smjer i može imati više saobraćajnih traka. Na takvom putu ne smiješ da se krećeš niti da prelaziš na kolovoznu traku namijenjenu za vozila iz suprotnog smjera. U svojoj, desnoj kolovoznoj traci imaš bar dvije saobraćajne trake, pa nije tačno da smiješ koristiti samo desnu ili samo lijevu: desnom se krećeš, a lijevom, na primjer, pretičeš.

Brzina motornih vozila na putu, pod normalnim uslovima saobraćaja, ne smije se saobraćajnim znakom ograničiti ispod 40 km/h.

Ova donja granica sprječava da se saobraćaj pod normalnim uslovima nepotrebno usporava pretjerano niskim ograničenjima. Vrijednosti od 50 i 60 km/h su česta ograničenja na znakovima, ali nijesu zakonska donja granica. To ne znači da uvijek smiješ voziti bar 40 km/h: brzinu i dalje prilagođavaš stanju puta, vidljivosti, gustini saobraćaja i drugim uslovima.

Na putu sa dvije saobraćajne trake za isti smjer, brže kretanje vozila u jednoj traci nego u drugoj ne smatra se preticanjem.

Kad svako vozilo ostaje u svojoj saobraćajnoj traci, a vozila u jednoj traci se kreću brže, niko ne izlazi iz trake da bi prošao pored drugog i vratio se ispred njega. Zato zakon takvo kretanje izričito ne smatra preticanjem. Nije ni obilaženje, jer je obilaženje prolaženje pored vozila, objekta ili prepreke koji se ne pomjeraju.

Vozilo na motorni pogon koje vuče neispravno vozilo ne smije se kretati brže od 40 km/h.

Vučeno vozilo nema sve uređaje ispravne, a veza između dva vozila otežava kočenje i upravljanje, naročito kad se vuče užetom. Zato zakon brzinu pri vuči ograničava na 40 km/h, bez obzira na to koliko je dozvoljeno na tom putu. Brzine od 50 i 60 km/h su za ovakvu vožnju previsoke. Za vrijeme vuče na vučnom vozilu moraju biti uključeni svi pokazivači pravca.

Saobraćajnu traku za vozila javnog prevoza putnika smiju koristiti vozila pod pratnjom.

Ova traka je namijenjena vozilima javnog prevoza putnika, da bi autobusi lakše prolazili kroz gužvu. Pored njih zakon dozvoljava kretanje tom trakom samo vozilima pod pratnjom i vozilima sa prvenstvom prolaza (policija, hitna pomoć, vatrogasci kad daju posebne znake), jer moraju što prije stići na cilj. Vozila komunalne službe i obična putnička vozila nemaju to pravo.

Zvučni znak upozorenja daješ u mjeri koja je dovoljna da se drugi učesnici u saobraćaju upozore.

Sirena služi samo za upozorenje kad to zahtijeva bezbjednost saobraćaja, a zakon traži da njeno korišćenje svedeš na neophodnu mjeru. Ne postoji propisano trajanje od 5 sekundi niti obaveza da trubiš više puta u razmacima. Predugo ili ponavljano trubljenje uznemirava i zbunjuje druge, umjesto da ih upozori.

Zvučni znak upozorenja moraš upotrijebiti kad se pored kolovoza nalaze djeca koja ne obraćaju pažnju na kretanje vozila.

Dijete u igri može iznenada istrčati na kolovoz, pa ga kratkim zvučnim znakom upozoravaš da vozilo dolazi. Sirenu moraš upotrijebiti i kad bi bez nje postojala opasnost od nezgode, kao i van naselja pred nepreglednom i uzanom krivinom. Kad sustižeš sporo vozilo niz nagib ili obilaziš vozilo parkirano uz desnu ivicu, takve obaveze nema: te radnje izvodiš pažljivo, bez trubljenja.

Uzdužni dio kolovoza namijenjen za saobraćaj vozila u jednom smjeru, sa jednom ili više saobraćajnih traka, je kolovozna traka.

Pojmove razlikuj po veličini:

• kolovoz je cijela površina puta namijenjena prvenstveno za saobraćaj vozila;
• kolovozna traka je dio kolovoza za jedan smjer;
• saobraćajna traka je dio kolovoza za jedan red vozila.

Kolovozna traka, dakle, može imati više saobraćajnih traka, a ključno je da služi za jedan smjer.

Kad ovlašćeni policijski službenik daje naredbe koje odstupaju od pravila saobraćaja, dužan si da postupiš po njegovim naredbama.

Policijski službenik upravlja saobraćajem prema stvarnoj situaciji na putu, npr. pri nezgodi, gužvi ili kvaru semafora. Zato njegovi znaci i naredbe imaju najveću snagu: važe i kad odstupaju od pravila saobraćaja, od saobraćajnih znakova i od svijetla na semaforu. Redoslijed je: naredbe policijskog službenika, pa svjetlosni znaci, pa ostala saobraćajna signalizacija, pa pravila saobraćaja.

Na prednjem sjedištu motornog vozila ne smije da se prevozi dijete mlađe od 12 godina, ako nije u bezbjednosnom sjedištu.

Prednje sjedište je za dijete pri sudaru najopasnije: pojas i vazdušni jastuk prilagođeni su odraslima i mogu ga teško povrijediti. Zato zakon postavlja granicu od 12 godina. Izuzetak je dijete do tri godine u bezbjednosnom sjedištu okrenutom suprotno od smjera kretanja, kad vozilo nema vazdušni jastuk ili je on isključen. Granice od 10 i 14 godina nijesu propisane.

Kretanje vozila unazad u uslovima smanjene vidljivosti nije dozvoljeno.

Pri vožnji unazad ionako slabije vidiš šta je iza vozila, a u magli, jakoj kiši, snijegu ili dimu ni drugi ne vide tebe na vrijeme. Zato je kretanje unazad u tim uslovima zabranjeno svuda, i u naselju i na kratkom dijelu puta. Uslovi smanjene vidljivosti postoje kad ne možeš jasno uočiti druge učesnike na udaljenosti od najmanje 200 m van naselja, odnosno 100 m u naselju.

U naselju se saobraćajnim znakom motornim vozilima može dozvoliti brzina najviše do 80 km/h.

Opšte ograničenje u naselju je 50 km/h. Na putu u naselju čiji saobraćajno-tehnički elementi to omogućavaju, npr. na širokoj ulici sa više traka, znakom se može dozvoliti i veća brzina, ali najviše 80 km/h. Zato 50 km/h nije najveća brzina koju znak može dozvoliti, nego opšte ograničenje, a 60 km/h je samo jedna od mogućih vrijednosti na znaku, ne gornja granica.

Kad naiđeš na organizovanu kolonu pješaka koja prelazi kolovoz, ne smiješ vozilom da je presiječeš.

Organizovana kolona kreće se pod kontrolom vodiča i čini cjelinu: kad bi je presjekao, razdvojio bi je i doveo pješake u opasnost. Zato sačekaš da prođe cijela kolona. Zvučni znak ti ne daje pravo da prođeš kroz kolonu, a zabrana važi za svaku kolonu, ne samo za kolonu djece. Kolonu smiju presjeći samo vozila pod pratnjom i vozila sa prvenstvom prolaza kad daju posebne znake.

Vučenim motornim vozilom, osim vozača koji njime upravlja, zabranjen je prevoz putnika.

Vučeno vozilo je neispravno, a pri vuči užetom ili krutom vezom lako dolazi do trzaja i udara jednog vozila u drugo. Zato u vučenom vozilu smije biti samo vozač koji njime upravlja, bez obzira na broj mjesta za sjedenje. Nije dozvoljen ni jedan putnik.

Prelaženje vozilom iz jedne u drugu saobraćajnu traku namijenjenu za saobraćaj u istom smjeru je prestrojavanje.

Zakon ovu radnju zove i mijenjanje saobraćajne trake, koje se vrši radi prestrojavanja ili bržeg kretanja: npr. prije raskrsnice prelaziš u traku iz koje ćeš skrenuti. Preticanje i obilaženje su druge radnje – prolaženje pored vozila koje se kreće u istom smjeru, odnosno pored vozila ili prepreke koja se ne pomjera. Prije prelaska u drugu traku uvjeriš se da je to bezbjedno i uključiš pokazivač pravca.

Mladi vozač i vozač početnik ne smiju na autoputu voziti brže od 100 km/h.

Za ostale vozače na autoputu važi 130 km/h, ali mladim vozačima (do 24 godine života) i vozačima početnicima (manje od 12 mjeseci vozačkog iskustva) zakon propisuje niže granice, jer nemaju dovoljno iskustva za velike brzine. Na ostalim putevima oni ne smiju voziti brže od 70 km/h, pa je 70 km/h njihova granica van autoputa, a 110 km/h nije propisana granica.

Učesnik u saobraćaju dužan je da postupa u skladu sa saobraćajnom signalizacijom i kad time odstupa od pravila saobraćaja.

Pravila saobraćaja su opšta, a znakovi i oznake na kolovozu postavljaju se za konkretno mjesto i njegove uslove. Zato signalizacija ima prednost: ako, na primjer, znak daje prvenstvo vozilu koje dolazi slijeva, ne primjenjuješ pravilo desne strane. Ovo važi svuda, ne samo u naselju. Iznad signalizacije su samo znaci i naredbe ovlašćenog policijskog službenika.

Naglo mijenjanje brzine dozvoljeno je samo u slučaju izbjegavanja neposredne opasnosti.

Naglo ubrzavanje ili kočenje iznenađuje vozače oko tebe, naročito one iza, i može izazvati udar u zadnji dio tvog vozila. Zato je dozvoljeno samo kad time izbjegavaš neposrednu opasnost, npr. dijete koje istrči na kolovoz, i tada ga izvodiš tako da što manje ugroziš one iza sebe. Uključivanje sa zemljanog puta i isključivanje iz saobraćaja izvode se postepeno i nijesu razlog za naglu promjenu brzine.