Pitanja za C kategoriju: pitanja i odgovori, stranica 1 od 3

Motorno vozilo koje je po konstrukciji, uređajima i opremi namijenjeno za prevoz određenih tereta je specijalno teretno vozilo.

Takvo vozilo je napravljeno za jednu vrstu tereta, npr. cisterna za tečnosti, hladnjača za lako kvarljivu robu ili vozilo za prevoz automobila. I dalje je teretno vozilo, jer služi za prevoz tereta. Radno vozilo i radna mašina, s druge strane, nijesu namijenjeni prevozu tereta, nego obavljanju određenih radova, npr. čišćenju ulica ili građevinskim radovima.

Masa praznog vozila sa punim rezervoarom goriva, propisanom opremom i priborom je masa vozila.

To je masa vozila spremnog za vožnju, ali bez tereta. Razlikuj pojmove:

• masa vozila – prazno vozilo, spremno za vožnju;
• ukupna masa vozila – masa vozila zajedno sa teretom i licima koja se u tom trenutku nalaze u njemu;
• masa skupa vozila – odnosi se na vučno i priključno vozilo zajedno, a ne na jedno vozilo.

Masa opterećenog skupa vozila, sa putnicima i teretom, je ukupna masa skupa vozila.

Skup vozila čine vučno vozilo i najmanje jedno priključno vozilo. Ukupna masa je ono što skup stvarno teži u datom trenutku, sa svim licima i teretom. Ukupna masa vozila odnosi se na samo jedno vozilo, a ne na cijeli skup. Najveća dozvoljena masa nije stvarna masa, nego gornja granica do koje se vozilo smije opteretiti, pa ni taj odgovor nije tačan.

Prosječno nedjeljno radno vrijeme mobilnih radnika ne može biti duže od 48 sati.

Mobilni radnik je, npr., vozač teretnog vozila ili autobusa u drumskom prevozu. U radno vrijeme ne računa se samo vožnja, nego i utovar i istovar, čišćenje i održavanje vozila, pomoć putnicima i drugi poslovi. Radno vrijeme u pojedinoj nedjelji može se produžiti najviše do 60 sati, ali samo ako u prosjeku ostane 48 sati nedjeljno. Ograničenje postoji zbog umora, koji je jedan od čestih uzroka nezgoda u kojima učestvuju teška vozila.

Dnevno vrijeme vožnje može se produžiti najviše do 10 sati, ali ne više od dva puta tokom nedjelje.

Redovno dnevno vrijeme vožnje je najviše 9 sati. Produženje na 10 sati je izuzetak: tri puta u nedjelji bilo bi previše, a jednom nije granica, jer smiješ i dva puta. Pri tome i dalje moraš poštovati pauze, dnevne odmore i najduže nedjeljno vrijeme vožnje od 56 sati. Vozač koji predugo vozi postaje umoran i sporije reaguje, a umor za volanom teškog vozila može imati teške posljedice.

Poslije 4 sata i 30 minuta neprekidne vožnje moraš napraviti pauzu od najmanje 45 minuta.

Pauza služi da se odmoriš i povratiš koncentraciju; za to vrijeme ne voziš i ne obavljaš druge poslove. Pauzu od 45 minuta smiješ podijeliti na dva dijela, prvi od najmanje 15 i drugi od najmanje 30 minuta, raspoređena tokom vožnje tako da ih oba iskoristiš do isteka tih 4 sata i 30 minuta. Zato 15 ili 30 minuta nijesu dovoljni kao jedina pauza. Nakon pauze ponovo smiješ voziti do 4 sata i 30 minuta.

Redovni dnevni odmor, kad se koristi u jednom dijelu, mora trajati najmanje 11 sati neprekidno.

Dnevni odmor je vrijeme u kome se vozač slobodno odmara i oporavlja za sljedeći dan vožnje. Može se koristiti i u dva dijela, od najmanje 3 i najmanje 9 sati, ukupno najmanje 12 sati. Odmor od 9 sati je skraćeni dnevni odmor, koji je dozvoljen samo ograničen broj puta, a 10 sati ne ispunjava uslov redovnog odmora. Dnevni odmor moraš iskoristiti u okviru 24 sata od završetka prethodnog dnevnog ili nedjeljnog odmora.

Brzina teretnog vozila čija je najveća dozvoljena masa preko 7.500 kg ograničena je na 70 km/h.

Teže vozilo ima duži put kočenja i teže se njime upravlja, naročito u krivinama i pri izbjegavanju prepreke. Zato zakon ograničava brzinu i prema vrsti vozila: teretna vozila preko 7.500 kg i teretna vozila sa priključnim vozilom smiju najviše 70 km/h, a teretna vozila do 7.500 kg najviše 80 km/h. Ovo ograničenje važi i tamo gdje je ostalim vozilima dozvoljena veća brzina, npr. na autoputu. Granica od 60 km/h odnosi se na vozila koja prevoze otrove.

Motorna i priključna vozila čija najveća dozvoljena masa prelazi 5 t moraju imati dva klinasta podmetača za točkove.

Podmetači se stavljaju ispod točkova da se teško vozilo ne bi pokrenulo kad je zaustavljeno na nagibu, npr. pri zamjeni točka, kvaru kočnice ili otkačivanju priključnog vozila. Dva podmetača drže vozilo sigurnije od jednog: možeš ih staviti pod dva točka ili sa obje strane točka, kad nije sigurno na koju bi stranu vozilo krenulo. Zato jedan podmetač nije dovoljan. Postavljaš ih sa strane na koju bi se vozilo kotrljalo niz nagib.

Osnovne komponente koje obezbjeđuju rad pneumatske kočnice su kompresor, regulator pritiska i rezervoari za vazduh.

Pneumatska kočnica, kakvu imaju teretna vozila i autobusi, radi pomoću sabijenog vazduha. Kompresor, koga pokreće motor, sabija vazduh, regulator pritiska održava pritisak u propisanim granicama, a rezervoari čuvaju zalihu vazduha, pa se može kočiti i više puta zaredom. Pumpa, hidraulični kočioni cilindar, crijeva i rezervoar sa tečnošću pripadaju hidrauličnoj kočnici, kakvu imaju putnička vozila. Prije polaska provjeri na manometru da li je pritisak u rezervoarima dovoljan.

Sistem za hlađenje tečnošću sadrži termostat.

Termostat je ventil koji reguliše tok rashladne tečnosti prema hladnjaku. Dok je motor hladan, termostat je zatvoren, pa se motor brže zagrije; kad dostigne radnu temperaturu, otvara se i tečnost se hladi u hladnjaku. Pored termostata, sistem čine pumpa za rashladnu tečnost, hladnjak, ventilator i ekspanziona posuda. Kompresor pripada pneumatskoj kočnici ili klima uređaju, a pumpa za ulje sistemu za podmazivanje motora.

Međusobno povezana grupa od jednog vučnog i najmanje jednog priključnog vozila koja u saobraćaju učestvuje kao cjelina je skup vozila.

Primjeri su tegljač sa poluprikolicom, teretno vozilo sa prikolicom ili putničko vozilo sa lakom prikolicom. Tegljač je samo vučno vozilo u takvom skupu, pa nije naziv za cijelu grupu. Zglobni autobus se sastoji od dva ili više krutih dijelova zglobno povezanih, kroz koje putnici mogu da prolaze, ali se smatra jednim vozilom, a ne skupom vučnog i priključnog vozila.

Masa do koje se vozilo može opteretiti prema deklaraciji proizvođača je nosivost vozila.

Nosivost kaže koliko tereta i lica smiješ da utovariš u vozilo. Saberi je sa masom vozila, praznog i spremnog za vožnju, i dobićeš najveću dozvoljenu masu vozila: najveću masu koju vozilo zajedno sa teretom smije imati. Masa vozila je, dakle, ono što vozilo teži prazno, a najveća dozvoljena masa uključuje i teret. Ako vozilo preopteretiš, produžava se put kočenja i preopterećuju se pneumatici, osovine i kočnice.

Dio ukupne mase vozila kojim jedna osovina, u mirovanju i na horizontalnoj podlozi, opterećuje kolovoz je osovinsko opterećenje.

Masa vozila sa teretom raspoređena je na sve osovine, a osovinsko opterećenje pokazuje koliko od toga pritiska kolovoz preko jedne osovine. Ono je važno zbog oštećenja kolovoza i mostova, pa je za osovine propisano najveće dozvoljeno osovinsko opterećenje, a znakom se može ograničiti i na pojedinom putu. Zato teret raspoređuješ ravnomjerno, da ne preopteretiš jednu osovinu. Masa vozila i ukupno opterećenje odnose se na cijelo vozilo, a ne na jednu osovinu.

Nedjeljno radno vrijeme mobilnih radnika može se produžiti najviše do 60 sati.

Prosječno nedjeljno radno vrijeme mobilnih radnika je najviše 48 sati. U pojedinoj nedjelji ono se može produžiti do 60 sati, ali samo ako prosjek tokom dužeg perioda ostane 48 sati, pa nakon napornije nedjelje mora doći lakša. Zato 48 sati nije gornja granica produženja, nego prosjek. U radno vrijeme ulaze vožnja, utovar, istovar, održavanje vozila i drugi poslovi. Ne miješaj ga sa nedjeljnim vremenom vožnje, koje je najviše 56 sati.

Tahografske listiće, ručne zapise, ispise iz digitalnog tahografa i karticu vozača moraš dati na uvid za tekući dan i prethodnih 28 dana.

Iz tih zapisa ovlašćeno lice vidi koliko si vozio, kada si pravio pauze i da li si koristio propisane odmore, pa zato zapisi moraju biti uz tebe u vozilu. Period od 28 dana omogućava da se provjeri i nedjeljno vrijeme vožnje i vrijeme vožnje tokom dvije uzastopne nedjelje, kao i nedjeljni odmori. Kraći periodi, od 21 ili 15 dana, nijesu propisani.

Vozač u javnom gradskom prevozu putnika može pauzu od 45 minuta zamijeniti sa više pauza od najmanje po 10 minuta.

U gradskom prevozu vozač vozi kraće dionice sa čestim zaustavljanjima i obično se odmara na krajnjim stanicama, pa bi jednu pauzu od 45 minuta bilo teško uklopiti u red vožnje. Zato je dozvoljeno da se ona zamijeni sa više kraćih pauza, ali nijedna od njih ne smije biti kraća od 10 minuta. Pauze od 5 ili 8 minuta su prekratke da bi se vozač zaista odmorio.

Skraćeni dnevni odmor u okviru 24 sata traje najmanje 9 sati, a ne više od 11 sati.

Redovni dnevni odmor traje najmanje 11 sati neprekidno. Skraćeni je izuzetak: traje najmanje 9 sati, a do 11 sati, jer od 11 sati počinje redovni odmor. Koristi se u okviru 24 sata od završetka prethodnog dnevnog ili nedjeljnog odmora, a između dva nedjeljna odmora smiješ ga iskoristiti najviše tri puta. Odmor od 8 sati je prekratak, a gornja granica od 12 sati nije tačna, jer bi obuhvatila i redovni odmor.

Brzina teretnog vozila čija najveća dozvoljena masa nije veća od 7.500 kg ograničena je na 80 km/h.

Lakša teretna vozila, npr. kombi i manji kamioni, kad su natovarena teža su od putničkih vozila i duže koče. Zato zakon za njih propisuje najviše 80 km/h, a za teretna vozila preko 7.500 kg i ona sa priključnim vozilom 70 km/h. Ovo ograničenje važi i tamo gdje je ostalim vozilima dozvoljena veća brzina, npr. na autoputu. Granica od 60 km/h odnosi se na vozila koja prevoze otrove.

Dopunske kočnice-usporivači služe za dugotrajno usporavanje vozila.

Na dugoj nizbrdici teško vozilo stalno ubrzava. Kad bi vozač sve vrijeme kočio radnom kočnicom, ona bi se pregrijala i oslabila, pa u trenutku kad zatreba ne bi dovoljno kočila. Usporivač, npr. motorna kočnica ili retarder, drži vozilo na ujednačenoj brzini bez trošenja radne kočnice. Za naglo, forsirano kočenje služi radna kočnica, a za zadržavanje vozila u mjestu parkirna kočnica.

Nivo elektrolita u akumulatoru dopunjava se destilovanom vodom.

Elektrolit je rastvor sumporne kiseline u vodi. Tokom rada akumulatora isparava voda, a kiselina ostaje, pa se dopunjava samo voda. Destilovana voda ne sadrži minerale i nečistoće; tehnička, pa i prokuvana voda ih sadrže, a oni bi se taložili na pločama akumulatora i skratili mu vijek. Pri dopunjavanju čuvaj oči i kožu, jer elektrolit nagriza kožu i odjeću, i ne prilazi akumulatoru sa otvorenim plamenom.

Priključno vozilo konstruisano tako da ukupnu masu prenosi preko svojih osovina na kolovoz je prikolica.

Prikolica stoji na svojim osovinama, pa sama nosi svoju masu i teret, a za vučno vozilo je vezana rudom. Poluprikolica nema prednju osovinu: prednjim dijelom se oslanja na tegljač, preko sedla, pa dio svoje mase prenosi na njega. Broj osovina tu ništa ne mijenja: i poluprikolica sa dvije osovine dio mase prenosi na vučno vozilo, pa je i dalje poluprikolica.

Zbir mase vozila i nosivosti vozila je najveća dozvoljena masa vozila.

Masa vozila je masa praznog vozila spremnog za vožnju, a nosivost je masa do koje se vozilo smije opteretiti. Odnos je jednostavan:

• masa vozila + nosivost = najveća dozvoljena masa;
• najveća dozvoljena masa − masa vozila = nosivost.

Ukupna masa vozila je nešto drugo: stvarna masa vozila sa teretom i licima u datom trenutku, koja može biti i manja od najveće dozvoljene. Sopstvena masa odnosi se na prazno vozilo, bez tereta.

Osovinsko opterećenje jednostruke pogonske osovine, u mirovanju na horizontalnoj podlozi, ne smije prelaziti 11,5 tona.

Pogonska osovina je ona preko koje motor pokreće vozilo, i za nju je dozvoljeno veće opterećenje nego za gonjenu osovinu, kojoj je granica 10 tona. Zato ne miješaj te dvije vrijednosti. Granice osovinskog opterećenja postoje da bi se zaštitili kolovoz i mostovi, jer preopterećena osovina brže oštećuje put. Teret raspoređuješ tako da nijedna osovina ne pređe svoju granicu, čak i kad ukupna masa vozila nije prekoračena.

Lica koja obavljaju mobilnu djelatnost u drumskom prevozu moraju imati pauzu najkasnije nakon 6 sati neprekidnog rada.

Ovo pravilo se odnosi na radno vrijeme, a ne samo na vožnju: u rad ulaze i utovar, istovar, čišćenje i održavanje vozila i administrativni poslovi. Zato ga ne miješaj sa pauzom od 45 minuta, koju vozač mora da napravi nakon 4 sata i 30 minuta vožnje. Ni posao koji nije vožnja ne smije trajati duže od 6 sati bez prekida, jer i on zamara, a umornom radniku je teže da poslije bezbjedno vozi.